Na nedavno održnom pikniku „Hvala što postojiš“ uz sportske i zabavne aktivnosti, te humanitarnu prodaju proizvoda zdrave hrane na trpezama duž šetnice od Srebrenog prema parku, održano je i proglašenje najboljih literarnih radova učenika OŠ Župa dubrovačka koji su pisali sastave na temu "Nasilje nije fora". Prvo mjesto na ovom literarnom natjecanju učenika pripalo je sastavu koji je napisala Ivana Zec učenica 6.c razreda. Drugo mjesto je pripalo Franku Gugiću iz 5.a, a treće Franini Šoštarić iz 4.c. Dio nagrade ovog literarnog natječaja je bilo objavljivanje pobjedničkog sastava na Župskom portalu - zupcica.hr, pa sa zadovoljstvom objavljujemo Ivanin pobjednički uradak.

„Budi mi prijatelj jer nasilje nije fora“

Svaki dan dolazimo u susret s nekom vrstom nasilja. Čujemo, vidimo i znamo da ga ima. Dnevnik, vijesti, novine... svugdje i svaki dan iznova tema nasilja. Ono što mene najviše dira i zabrinjava jest nasilje među djecom i nad djecom. I stoga sam tu temu odlučila dotaknuti ovim sastavom. Dijete sam i ja. I koliko god nekad bila drska, lijena, bezobrazna – nisam zla. Zlo u djeci ne postoji. Djeca ne mogu biti zla. Zlo nije nasljedno. Zloća se uči. I vjerojatno se sada pitate zbog čega djeca zadirkuju drugu djecu, rugaju im se ili se međusobno tuku? To dođe kroz sazrijevanje. Dijete samo od sebe ne može znati kako se pravilno postaviti u određenoj situaciji, ne može znati dok mu netko ne objasni ili ne pokaže primjerom koje je odlično ponašanje. E, tu dolaze u prvi red roditelji i profesori. Vi ste ti koji trebate imati dovoljno strpljenja i volje da nas odgojite i usmjerite na pravi put. Svi mi duboko u sebi želimo da se svi vi ponosite nama. Ja vjerujem da mi to i možemo. Dobro se dobrim vraća. Ne radi nikome ono što ne bi volio da netko uradi tebi. To se ne smije zaboraviti. Ne kažem da se svi ljudi moraju voljeti i biti prijatelji. To je nemoguće i nije ni potrebno. Jedino potrebno je da nema mržnje među ljudima i da nitko nikome ne radi zlo. Dakle ne moramo se voljeti, ali ne moramo se mrziti. Na meni je da odlučim tko će mi biti prijatelj, a tko školski kolega. Ali jedno već znam da mi nitko neće biti neprijatelj. Neprijatelja nemam ni ne želim ga imati. Znam što je nasilje i koliko ga ima, ima ga previše u svijetu. Što ja mogu učiniti da se to promijeni i mogu li uopće utjecati na to?

Mogu. Mogu i hoću. Izbacit ću ga iz svog života i iz svoje okoline. I tako će u svijetu biti jedno zrno nasilja manje. Zrno po zrno, kap po kap. Jednog dana neće biti više nijednog zrna i nijedne kapi. Prijatelji i kolege vjeruju da je moguće, a vi odrasli?

I vi bi trebali. Trebali bi početi gledati svijet nevinim očima djeteta jer u našim očima svijet izgleda puno ljepše i sve je moguće.

Ivana Zec  6.c