Red je to bez broja, uz pitanje „Tko je zadnji?“, nakon ?ega postaješ „zadnji“ do nekog novog koji to isto upita, uz malo pokušaja za prevariti koga. I za sve njih, po obi?aju, samo je jedna sestra de�urna, sama sve obavlja, prima uputnicu, zapisuje pa ve�e onu gumu, tra�i �ilu i vadi krv, a za to vrijeme stalno netko ulazi, svašta nešto pitaju?i, javljaju joj se znani i neznani, o?ekuju?i valjda „prolaz preko veze“. Nitko od njih nema nimalo pristojnosti, a ni milosti za njen itekako odgovoran posao. Uz to sve, svakome se mora nasmijati, odgovoriti i mirno vaditi krv ljudima. Na samom kraju, nakon sat i nešto ?ekanja, do?em na red za va?enje krvi. I saznam kako je tako uvijek, jer - �upa je velika, preko osam tisu?a ljudi je tu, a ona, jedna jedina sestra sve to radi sama. A kad završi s va?enjem krvi, sve to spremi te preveze do grada, na analizu. Greške ne smije biti, nije lako igrat se s ovim stvarima. Što za kraj? Naravno, pohvale što je �upa dobila ovaj odjel, olakšalo se mnogima, ne mora se do grada i u tamošnje gu�ve, ali nu�na je još jedna medicinska sestra, jer ovo sve djeluje pomalo i komi?no. A nije mala stvar vaditi krv ljudima.