Jučer smo glasovali za Grad u Europskoj uniji ili za Grad u Gradu, sam i slobodan. A rezultat je tega nažalost isti ko i ona odluka kneza i Senata, „u kući Orsata Velikog, blizu Gospe, dana 27. svibnja 1806. između 4 i 7.30 popodne“, kad je Orsat kontra druge vlastele dubrovačke ostao sam jer nije ćeo pustit u Grad Frančeze što su bili pred vratima. Druga su vlastela dopustila Frančezima neka uđu u Grad. I još se s očajnim Orsatom sprdala i čudila mu se da što mu je, i „da hoće li on začepit francuske topove“ i „da hoće li on išćerat novu slobodu što kuca na vrata?!“

Ma Orsat Veliki isto Francuzima nije ćeo reć' „služite se“ nego uzet barjak i sv.Vlaha i dubrovačku slobodu, i sve to skrit na neku novu „hrid“ koju bi Dubrovčani neđe našli. Kad su im već Frančezi ukrali Grad.

Tako je to opisao Ivo Vojnović u „Dubrovačkoj Trilogiji“ na kraju 19. stoljeća. I sve to samo u prvom činu. Za opomenu da se takva sudbina Grada nikad više ne ponovi. Da nikad više nikomu ne damo ni „barjak ni sv.Vlaha ni slobodu“.

A mi smo sve to jučer ipak dali. Ne samo Francuzima, nego i cijeloj Uniji. Dvadeset godišta im se nudili i jučer im se na referendumu podali.

I dok je onemoćala Republika svoja vrata od Grada morala otvorit Napoleonu 1806. mi to jučer nismo morali. Nego smo sami izabrali jer su nam tako rekli i „knez dubrovački“ i „senat“. Svi su u Gradskoj vijećnici bili složni akonto Europe. Jer da mi sami ne možemo fermat ni europske „topove“ ni „išćerat europsku slobodu što nam kuca na vrata“ čime su uspjeli ili prepast ili
nagulozat 10, od ukupno 40 tisuća glasača. Ali je to nažalost bilo dosta da „Frančezi“ uđu.

Ma je Vojnović u prvi čin stavio i Luciju, staru djevojku u Orsata, “obučenu na župsku, ali u crnini“, koja je znala da nas odavna ne bi bilo, „da nijesu oni, kmeti, s nama!“ pa se ni sad Župa dubrovačka nije dala Europi. Iako opet u koroti, Župa zato barem može pitat Grad, koji pjeva Marseljezu, pošto ključi Cambelani!

Znala je jučer Župa da, kad je „imperatur“ gladan zemalja, najprije kupuje „gradsku vlastelu“.  I zato kroz Župu Frančezi samo prohodu!  Tako su rekli na referendumu.

Sreća, jer tako imamo đe skrit svoju slobodu. I tri struka lovorike, pelina i vrijesa da u hladu čempresa na Mihajlu ne uvehnu. Dok ne fine „bella festa“ kojoj ne manjkaju nego lumini.

A ona tek dolazi. U dva čina.

DISKRETO MARINE ZEC - MIOVIĆ - DUBROVNIKPRESS.hr 23. siječnja 2012.