|
Prof. dr. sc. don Ton?i Matuli? jedan je od najistaknutijih hrvatskih teologa, koji je na poziv upnika Don Roberta ?ibari?a predvodio sve?anu Sv. Misu povodom proslave Blagdana Velike Gospe u Martinovi?ima. Tu prigodu smo iskoristili za razgovor s njim.  Kako sam primjetila ve? ste drugi put s nama u pola godine a i ina?e Vas ?esto moemo vidjeti u Dubrovniku. Odakle ta ljubav prema našem gradu?
- Ne moe hrvatska Atena, hrvatski biser u kulturnom, povijesnom i tradicijskom smislu najljepšega što ima naš narod pro?i neopaeno. U Dubrovnik do?i zna?i do?i u nebrojene uspomene, to je jedan jednostavno lijep osje?aj. To je, nazovimo to tako, vidljivi aspekt. Tom vidljivom aspektu bih dodao svoje prijatelje; fra Ivu Plenkovi?a, fra Piu Peji?a , don Roberta ?ibari?a. Mogao bih još koga nabrojiti ali ovu trojicu isti?em na poseban na?in. Potom je tu i onaj nevidljivi razlog a to je duhovno prijateljstvo. Uvijek postoji neki razlog bilo to neko Crkveno slavlje, društveno i kulturno doga?anje i sl. Lista razloga je duga i svi su plemeniti tako da ?ovjek jednostavno ostane pogo?en time. Upravo je izašla vaša nova knjiga. Moemo li i njezinu promociju uskoro o?ekivati u Dubrovniku? - To je u nadlenosti mojih dubrova?kih prijatelja, što se ti?e organizacije, odnosno na lokalnoj razini da to netko inicira. Izdava?ka ku?a i Glas Koncila kao i njegov direktor Nedjeljko Pintari? ,a potom i ja , spremni smo kad uskladimo termine i mogu?nosti rado se odazvati takvome pozivu. „Tualjke kamenja hrvatske pustinje“, zašto baš ovakav naslov? - Tualjke su jedna od biblijskih knjievnih vrsta. Tualjka , sama rije? kae dolazi od tuge, to je jedna elegijska pjesma, elegijski anr mogli bismo re?i, koja opisuje turobnu stvarnost, ali opisuju?i tu stvarnost onakvom kakva jest ona budi nadu, pomae ?ovjeku da usprkos svoj turobnosti situacije i vremena ipak ne gubi nadu nego vedro gleda budu?nost. Kamen je opet u Sv. Pismu toliko nabijen simbolikom. Jasno nam je ono što je Petar rekao u Uskrsnoj propovijedi idovima : “Kamen koji odbaciše graditelji, postade kamen zaglavni“- tako kamen simbolizira Krista i to onoga koji nosi arhitekturu cijele zgrade. Kad je Isus silazio u Jeruzalem idovi su mu govorili: „Ušutkaj ove tvoje u?enike!“ A on je rekao: „Ako njih ušutkate, kamenje ?e vikati.“ Crkva je sastavljena od ivih ljudi, mi smo ivo kamenje ugra?eno u nerukotvoreni hram.
Dakle „Tualjke kamenja hrvatske pustinje“, turobno stanje našeg hrvatskog društva, naše hrvatske zbilje, ali s druge strane otvara i budi nadu. Ušutkali smo ?esto puta Boga, ali mi ivo kamenje koje smo ugra?eni na taj nerukotvoreni hram odnosno Crkvu, vi?emo. Moemo govoriti istinu, ljubav, nadu i vjeru. Poput kamena, i pustinja je nabijena simbolikom u Sv. Pismu. Poznato nam je da je idovski narod izašavši iz 4oo-godišnjeg egipatskog suanjstva prolazio 40 godina kroz pustinju. Isus je na po?etku javnog djelovanja potaknut Duhom Bojim otišao i proboravio 40 dana u pustinji. Pustinja je i vrijeme i prostor, ili samo prostor ,samo vrijeme ali ono što je nesumnjivo, pustinja je mjesto ?iš?enja. Smisao knjige poru?uje da je naša pustinja Isus Krist jer se u pustinji Isusa Krista i njegove osobe ?istimo i obnavljamo. Kad kaemo „Tualjke kamenja hrvatske pustinje“, kao da kaemo ; situacija u Hrvatskoj je turobna, doivjeli smo moralni slom i duboku duhovnu krizu, puno je lanih obe?anja i obmana. No, ne smijemo gubiti nadu jer mi koji vjerujemo u Krista, našu pustinju i naš zaglavni kamen, vi?emo ljubav, nadu, poštenje i pravednost. Motiv za nastanak knjige je stanje duha i svijesti hrvatskog društva. U posljednje vrijeme ?esto ?ujemo rije? kriza...financijska, gospodarska...spominju se i brojne mjere izlaska iz krize. Koje bismo po Vama mjere trebali poduzeti da iza?emo iz ove puno dublje krize, duhovne krize hrvatskog ?ovjeka? - „Raspaliti“ vjeru, nadu i ljubav tj. zaviriti u dušu hrvatskog ?ovjeka, koju je tradicijski, kulturološki i duhovno oblikovala Crkva, a ona je ono najbolje što hrvatska duša ima u sebi . Kad gledate kulturu, tradiciju i povijest vidite da su nezamislivi i nepojmljivi bez djelovanja te Crkve odnosno bez katoli?kog i krš?anskog. Spominje se fenomen tre?eg hrvatskog Predsjednika. U ve?inski krš?anskoj i katoli?koj zemlji Predsjednik je agnostik. Nije li to paradoksalno? - Paradoksalno je. Kao i njegova tvrdnja nakon izborne pobjede: „ I katolici su glasovali za mene“. Ne, katolici su ga izabrali. Promatraju?i sad na razini fenomena sljede?e: 87,8 % deklariranih katolika, kojima pribrojimo krš?ane, protestante, pravoslavce, muslimane, do?i ?emo sigurno do 95% deklariranih vjernika. Zna?i, predsjednik po svojem izjašnjavanju dolazi iz onih 5%. Ne moe re?i da su ga birali i vjernici, oni su ga izabrali. Ne ulaze?i u to, koliko smo mi kao katolici, krš?ani i sveukupno kao vjernici, koji ispovijedamo vjeru u transcedentnoga i jednoga Boga sada duboki, dosljedni i vjerodostojni. Ne elim isprovocirati njega kao osobu, elim da on ivi dugo i zdravo, bude sretan i u kona?nici da nam bude dobar predsjednik. Imamo jednu Republiku i trebamo ga poštivati kao instituciiju Predsjednika Republike. No, elim da on malo promisli koji je to paradoks. Nije se moglo dogoditi da u Jugoslaviji , u zemlji deklariranog ateizma i bezboštva izi?e jedan katolik koji bi bio deklarirani katolik, to je nemogu?e. elim da predsjednik promisli kako mu se dogodilo u ivotu da ne baštini ono najbolje što ima hrvatska katoli?ka duša. Ne tvrdim da su vjernici koji su ga izabrali sveci jer stanje duha i svijesti u suvremenom hrvatskom društvu pokazuje druga?ije. Ali su ipak vjernici, primili su krsnu milost, ope?a?eni su darom Duha Svetoga, hrane se ovdje i ondje Rije?ju Bojom i Tijelom Kristovim. elim da promisli o najboljem u duši hrvatskoj, katoli?koj, krš?anskoj, da moda i on to malo osjeti. 
Što u stvari zna?i biti agnostik? Je li to dvosmisleno i ne bi li se osoba koja se izjašnjava kao agnostik ipak trebala opredijeliti u kona?nici? - U odgovoru na to vaše pitanje odnosno konstataciju re?i ?u vam da je agnostik pojam skovan u drugoj polovici 19.st., kada je kulturna elita, na krilima i prosvjetiteljstva, ali osobito na krilima moderne znanosti za sebe rekla da znanstvenom metodom ne moe dokazati ni da Bog jest ali ni da Bog nije. Odnosno, ako ja to znanstveno ne mogu dokazati, ni da Bog jest ni da Bog nije onda se mene to pitanje ne ti?e. Kako ?eš ostati tako bljutav, indiferentan prema temeljnim pitanjima ljudske egzistencije; smrt, ivot, zlo, patnja, smisao ivota, neprolazne vrednote u ivotu. U ?ovjeku postoji nešto više, on je sam trenscedencija što zna?i da sebe nadilazi, da je sav ograni?en, ali da mišlju i osje?ajima moe nadilaziti sve ograni?eno te da moe misliti neograni?eno i tako doivljavati ljepotu, istinu i dobrotu. O tome se radi. Dakle, što ho?e agnostik i agnosticizam? Ho?e biti moderan, ja sam agnostik i mene se to ne ti?e. Ne, to je njegova osobna stvar. Ne privatna, nego osobna. Ateistu ?u poštivat i jako sam zadivljen ateisti?kim stavom. Ja ga se bojim, ali sam zadivljen osobom koja kae: „Ja ne vjerujem u Boga i s tobom ?u se parni?iti da taj Bog ne postoji.“ Ateist tvrdi da ne vjeruje u Boga. Nije li onda na odre?eni na?in tom tvrdnjom i on vjernik? - Tako je. On vjeruje u nevjeru, a ja vjerujem u vjeru. Odnosno, on vjeruje da Boga nema, a ja vjerujem da Bog jest što zna?i da je on vjernik kao i ja, koji zavrje?uje moje poštovanje dok si kao agnostik mlak, ni vru? ni hladan i kako kae Sv. Pismo : „Ispljunut ?u te iz svojih usta“. U Metamorfozama kulture razmatrate utjecaj znanosti i tehnike na moral i duhovnost. Koliko nam je to pomoglo odnosno koliko nas je unaprijedilo i obogatilo a koliko otu?ilo i osiromašilo? - Obrnuto proporcionalno. Onoliko koliko nas je unaprijedilo, toliko nas je i unazadilo. Vidite blagostanje koje imamo, imamo sve na raspolaganju. ivimo kvalitetnije, imamo zdravstveni sustav, odgojni sustav, transport, turizam i zabavu, sve . S druge strane, gdje nam je duša i duh? Jesmo li mi toliko koliko smo išli naprijed znanstveno i tehni?ki, gospodarski i ekonomski, isto toliko išli i duhovno, moralno. Tu su naalost u metamorfozama kulture, pokazatelji da bi se moglo govoriti o na?elu obrnute proporcionalnosti. Što god smo materijalno grandiozniji, veli?anstveniji i bogatiji, ?ini se da smo duhovno i moralno siromašniji. A te bi dvije strane trebalo izravnati, jer je ?ovjek jedinstvo duše i tijela. Onoliko koliko dajemo tijelu trebali bi i duši, tako da budemo uravnoteeni, ovako smo ostali malo sakati i hromi. Mogu li mala mjesta kao što su Postranje i Brgat koja još uvijek ve?inom ive u skladu s tradicionalnim krš?anskim vrijednostima, u današnje vrijeme o?uvati svoj na?in ivota? - Mogu, ako postanu svjesni. Vaša pitanja govore da ste upu?eni. Otkrivaju da ste svjesni problema. Ako postanemo svjesni toga, ve? smo napravili pola puta i rješenja. Samo postati svjestan toga, tih prijetnji i opasnosti. Ali ukoliko nismo svjesni, ako mislimo da je najvanije imati dobre ku?e, automobile, puno novca i sl. i tek tako tradicionalno i?i nedjeljom na misu i proslaviti upne feste, onda smo ve? postali rtve, zapravo ?e nas progutati taj napredak. Razgovarala: Marija Duper, Martinovi?i, 15.08.2010.g.
|
