|
U današnje vrijeme prava je rijetkost da se mladi ljudi odlu?e zarediti i staviti svoj ivot na slubu Bogu i ljudima. Nedavno sve?eni?ko re?enje don Marina Lu?i?a i proslava njegove Mlade mise koja je u upi uprili?ena nakon mnogo godina bilo je i više nego dovoljno da nas potakne na razgovor s Marinom kojega smo zamolili da s nama podijeli svoje iskustvo i razmišljanje.  Don Marine, iako vjerujemo da ste poznati ve?ini stanovnika upe, zamolila bih Vas da se još jednom predstavite posjetiteljima našeg portala.
- Ja sam Marin Lu?i? iz upe Mandaljena. Ro?en sam 1984.g. Završio sam studij teologije u Splitu i zare?en sam za sve?enika 29.lipnja. Mladu misu sluio sam 12. srpnja. ove godine. Evo to je nekako ukratko o meni. Kada ste po?eli razmišljati o sve?eni?kom pozivu i kako ste došli do kona?ne odluke da se zaredite? - Odluku sam donio prije sedam godina, 2002. godine. Razgovarao sam s prijateljem o ivotu i op?enito na?inu ivota današnjih ljudi. Kako sam se bavio tehnikom i to me stvarno zanimalo, Hrvoje Katuši? i ja smo pri?ali o tehnici i nekako smo došli na pitanje smisla ivota. Kad ?ovjek do?e na to pitanje i pitanje Boga i Crkve, što ta Crkva meni moe danas pruiti, što taj Bog u mom ivotu zna?i, na neki na?in po?inje otvarati taj široki obzor smisla ivota i postavlja sebi pitanje kako ja mogu svoj ivot osmisliti i što zna?i Bog u mom ivotu. Tako je to bilo prije sedam godina kada sam donio odluku. Hrvoje je pošao u sjemenište, a ja sam završio svoju pomorsku školu u Dubrovniku i nakon nje 2003.g. upisao Teologiju u Splitu. Kakve su bile reakcije Vaših prijatelja i obitelji na Vaš izbor, te reakcija Vašeg upnika kad ste mu priop?ili svoju odluku? - Prijatelji su se malo za?udili jer mi nismo previše o tome razgovarali. Bili smo ministranti, a mislim da je ta moja ekipa s kojom sam ministrirao saznala me?u prvima. Budu?i sam ivio samo s majkom, sestra mi se ve? bila udala, majka je ostala sama doma tako da je njoj ispo?etka bilo malo ?udno što se to sa mnom dogodilo. Ipak, u ovih šest godina ona je proivjela taj moj izbor i kroz moj poziv i iskustvo Boga susrela se sa Gospodinom i to prihvatila. Sad je zaista sretna što sam odabrao taj poziv. Ali eto, u po?etku je bilo malo teško to sve prihvatiti no ?ovjek se nekako s tim suo?i. Ona je prepoznala da je to moja elja i moj izbor te da sam stvarno sretan tim izborom.
A upnik je tako?er ostao malo zate?en jer smo Hrvoje i ja došli k njemu, na Veliki Petak re?i mu svoju odluku, što je baš spomenuo neki dan na Mladoj misi. Je li on ostao zate?en ili se moda ?ak i nadao da bi netko od ministranata mogao donijeti odluku da se zaredi? - Dobro, on se uvijek zafrkavao, dok smo se druili s njim da ?e odvesti u Svetu zemlju onoga koji ?e biti sve?enik. To je naravno uvijek bila zafrkancija. I onda kad smo Hrvoje i ja zajedno došli kod njega i rekli mu da imamo jedan problem i da ne znamo kako ?e on to riješiti, da mora organizirati dva putovanja ostao je za?u?en o ?emu mi to govorimo. A onda kad smo mu rekli da elimo biti sve?enici, bio je oduševljen. Naravno, ostalo je bila šala. I mi smo se bojali nekako to re?i, nismo znali kako ?e on reagirati, ho?e li to ozbiljno shvatiti, jer smo se u tome još traili i nismo imali nekakvu kona?nu odluku pa nam je bilo lakše pristupiti mu kroz šalu. Od tada nas je pratio i bio uz nas sve ove godine. 
Jeste li kad tijekom studija dvoumili oko svoje odluke i pomišljali na to da odustanete? - Jesam, bilo je kriza. Naravno, sve su to velike ivotne odluke, kad se ?ovjek treba nekoga ili ne?ega odre?i. To su velike krize kada stvarno ?ovjek sebe pita mogu li ja to, ho?u li mo?i ivjeti na takav na?in, bez obitelji, bez ene. ?ovjek se uvijek ispituje i trai. Pogotovo kad se vratite, doma preko ljeta na 2-3 mjeseca pa se malo opustite, iza?e se iz tog nekog stila ivota, nekad se bilo zaista teško vratiti nakon ljeta u Split i nastaviti studij. Jedan put mi je baš bila velika kriza, prije 3-4 godine kad sam se uistinu preispitao . Onda ?ovjek stane i posloi opet sve stvari u ivotu i opet mu Bog da snagu i tad sam definitivno odlu?io. Kao što ste ve? spomenuli na blagdan Sv. Petra i Pavla bilo je Vaše sve?eni?ko re?enje, a nedavno ste proslavili i Mladu Misu. Kako ste osobno doivjeli Vaše sve?eni?ko re?enje i proslavu prve Vaše Svete Mise? - Re?enje je ono što ?ekaš, pet-šest godina i ideš prema tome. eliš
da to pro?e sa nekim velikim emocijama, da to snano doiviš. O?ekuješ da se nešto promijeni u tom trenutku kad budeš zare?en, kad biskup prui ruke nad tebe, kad leiš ispred oltara, a u stvari u onom trenutku se ništa nije promijenilo niti se što spektakularno dogodilo. Jednostavno kad ?ovjek po?ne slaviti misu nakon samog ?ina re?enja, kad sam se obukao u ono ruho i kad sam na oltaru po?eo izgovarati rije?i - Uzmite i jedite, ovo je moje tijelo - onda ?ovjek shvati što je on to postao. Nije se ništa previše promijenilo, ali opet, dok slavim otajstva i susre?em se sa ljudima vidim da se nešto dogodilo, da je ipak nastala nekakva promjena i evo kad sam po?eo ispovijedati i slavit Svetu misu onda vidim da je Bog jako prisutan u mom ivotu i da preko mene susre?e druge ljude te je na takav na?in iv u mom ivotu i u ivotima ljudi koje ja susre?em. To je predivno iskustvo. Moete li nam ukratko objasniti što sve sve?enik prolazi u svom obrazovanju od sjemeništa do Mlade mise? - Nakon srednje škole sjemeništa, sami studij traje pet godina. Ja nisam bio u sjemeništu. Završio sam Pomorsku školu i upisao fakultet teologije. ivi se sa ljudima koji tako?er ele biti sve?enici. U toj zajednici se zajedno izgra?uje. Zadnje tri godine sam bio u jednoj upi, preko vikenda. Drao sam vjeronauk i druio se s mladima i to mi je jedno predivno iskustvo odnosno i jedna vrsta prakse. Nakon toga ide ?akonsko re?enje, evo moje je bilo sad ve? prije osam mjeseci 23.11.2008. To je prvi stupanj svetog reda, prvi skalin kojim se obe?aje Bogu da mu se zaista eli prepustiti, prvi trenutak koji sam snano doivio, moda više nego drugi stupanj svetog reda, jer je to bilo prvo iskustvo re?enja. Znate li gdje ?ete sad zapo?eti svoj sve?eni?ki rad? - Još ne znam to?no na kojem ?u podru?ju biti, to odre?uje biskup. Bit ?u slobodan do 15.08., zna?i doma, a do tada bi biskup trebao odrediti upu u koju ?u i?i i time bih dobio svoje zaduenje.  Kao svoje mladomisni?ko geslo izabrali ste „Što imam, a da nisam primio“, usp. Kor 4,7 Moete li nam malo pojasniti zašto baš to?
- U ovih pet-šest godina ?ovjek nekako trai neki moto, ivotni moto koji ?e ga voditi. Zadnjih godinu dana mi je stvarno to geslo bilo tako snano. Kad Sv. Pavao kae Korin?anima : “Ma šta se hvastate kao da niste primili, što to imaš a da nisi primio“, eli re?i da je sve Boji dar i da sve što imamo u ivotu je dar Boje ruke. I moj ivot i sve što jesam. To je njegov dar meni i On me time poziva na ivot, da iskoristim taj njegov dar, taj njegov poziv i eto svojim ivotom elim svjedo?iti tu Boju ljubav. On mi dariva ivot, a taj ivot ja opet elim dati ljudima koje ?u susretati da i oni postanu svjesni da je zaista Bog prisutan i iv u našim ivotima, kriem je pokazao da se dariva nama ljudima. Svojim ivotom elim svjedo?iti taj moto „Što imam, a da nisam primio!“, sve je Njegov dar. S obzirom da je u posljednje vrijeme u dubrova?koj biskupiji rijetkost da se neki mladi? odlu?i zarediti, kako komentirate ?injenicu da uz Vas iz upe Mandaljena o?ekujemo još dva budu?a sve?enika? - Da, dva. Hrvoje je ve? na pragu. Ovu godinu bi trebao biti zare?en za ?akona. Tu je i sjemeništarac Mateo. Mislim da je potrebno raditi sa mladima. Naš upnik je tu zaista bio angairan oko nas mladih, uvijek smo negdje s njim išli. Vano je to okupljanje mladih. Na takav na?in nas je privukao i pribliio Crkvi. Mislim da je to na neki na?in bio poticaj da ?ovjek vidi što to zna?i biti sve?enik, da sve?enik nije neki ?ovjek sa strane ve? ?ovjek koji se drui s ljudima. Vaan je taj susret sa sve?enikom, koji je nama bio blizak. To je bio jedan po?etak . ?ovjek se na po?etku zanese tim da ?e sve biti idealno, ali onda ipak vidi da treba dosta toga pro?i i proivjeti, sebe preispitati, na svoj na?in doivjeti Boga. Poznato mi je da ste aktivni i na internetu, društvenim mreama poput Facebooka. Kakvo je Vaše mišljenje o takvim društvenim mreama i smatrate li da Vam takve i sli?ne nove tehnologije mogu pomo?i u budu?em duhovnom radu? - To je istina. Evo, ve? sam nekih godinu dana na fejsu. Razmišljao sam, ho?u – ne?u jer to nekad oduzme vremena, ali mladi su tu dosta aktivni i prisutni. Mislim da je dobro da jedan sve?enik bude prisutan me?u njima, da ipak vidi što ti mladi ljudi rade, ?ime se bave i kako razmišljaju. Facebook je nekada dobar na?in komunikacije s tim da moe biti problemati?an ako ljudi tako trae neke ljude za prijatelje koji nisu prije bili s njima u kontaktu te na takav na?in organiziraju svoj ivot samo preko interneta. Ja za prijatelje imam ljude koje poznajem, to koristim kao jedan na?in komunikacije s mladima. Facebook moe biti i zamka, kao i svi mediji. Mogu biti jako loši, ali se mogu iskoristiti i na pravilan na?in. Marine, zahvaljujem Vam na ovom razgovoru te Vam elim puno sre?e i uspjeha u vašem daljnjem ivotu i radu. Imate li moda na kraju neku poruku za mlade u upi? - Hvala Vama što ste me pozvali. Mislim da Crkva moe dosta toga ponuditi mladima i da mladi zaista trae Boga te da ele biti bliski Crkvi i Bogu. Bez Boga se ne moe i?i naprijed, bez smisla ivota, a smisao ivota moe dati samo Bog koji u mom ivotu ?ini velika djela. elim svim mladima poru?iti da se okrenu Bogu i molitvi. Razgovarala: Marija Duper
|
