 Prvi Isusov javni navještaj Svojim suvremenicima je bio navještaj Bojega kraljevstva koje je On došao uspostaviti na zemlji. To kraljevstvo je kraljevstvo u kojem vladaju Ljubav, Istina, Pravda i Mir; ono je vladavina iskrenih, dobronamjernih i pravednih bratsko-sestrinskih odnosa me?u ljudima, dakle, ono je jedna utopija u kojoj svi radosno ivimo s vjerom u Boga i Njegova na?ela, kojima nas je Isus pou?io u Evan?elju. U takvom jednom kraljevstvu, svi smo okrenuti prema kvalitetnom napretku za svakoga, ne ostavljaju?i time mjesta nepovjerenju ni u ljude ni u sebe, a time ni u Svevišnjega, koji se uvijek brine za nas. U takvom kraljevstvu, nitko od nas ne poznaje osje?aj zabrinutosti ni straha, jer smo svi jedno u misli i nakani te, stoga, postoji pravedna raspodjela Bojih darova za svakoga ?ovjeka i, posljedi?no, samo nevina dje?ja radost u svima.
Me?utim, danas smo svjedoci malo druga?ije stvarnosti, stvarnosti satkane i od nepravednosti, egoizma, zlobe, škrtosti, zavidnosti, oholosti i tome srodnih slabosti unutar društva; posljedi?no, svjedoci smo, da nabrojimo tek neke od alosti koje nas okruuju, sve ve?e neimaštine i bijede, materijalizma, ispraznosti, lai i klevetanja, olakog rtvovanja drugoga za svoje dobro, razaranja kvalitetnih temelja za bolju i duhovnu i materijalnu budu?nost društva, itd. Naprimjer, prirodne resurse vode, na koju svatko od nas ima pravo, se pokušalo prodati. Nije teško doku?iti ni uzroke ni posljedice takvog ?ina, a da ne spominjemo osje?aje koje u nama izaziva kad drugi, bez da nas i pitaju za mišljenje, kroje naš ivot i našu budu?nost. Dakle, svi mi itekako dobro znamo da svaki put kada bilo tko uzurpira pravo op?ega dobra pojedinca ili društva, da ?ini nepravdu. U velikoj brizi za zgrtanjem materijalnih - prolaznih dobara, ?ovjek današnjice je izgubio moralnu kontrolu nad sobom, te takvim ponašanjem gazi ne samo vlastito dostojanstvo nego i dostojanstvo blinjega. Ali materijalna dobra nisu sve za što se mnogi "grabe". Naime, tu su i ?astohleplje, borba za mo?, korištenje naivnosti drugih da bi sebi dokazali svoju intelektualnu i inu snagu, a da ne spominjemo kako ?esto zbog nemogu?nosti ostvarivanja vlastitih pohlepnih elja - ta, osvrnimo se samo oko sebe unutar svoje sredine! - su ti i takvi spremni vlastite nedostatke i nemoralno djelovanje, u svome nastojanju prekrivanja vlastite nutarnje bijede i osje?aja manje vrijednosti ili, naalost, ponekad ?ak i apsolutne ništavnosti, raznim klevetama pripisati drugome! No, to sve ipak spada u dijapazon ljudskih slabosti. Neke od nas uistinu snane u vjeri u pravednoga Boga, to i ne?e toliko dotaknuti, me?utim, kod onih krhkijih, naalost, uzrokuje duboku bol i razo?arenje u ljude pa po?nu misliti da je, kao što je rekao jedan starozavjetni pisac, "proklet ?ovjek koji se uzda u ?ovjeka". Velika je šteta tratiti tako ivot! Stoga, Isus nas poziva na preispitivanje i obra?enje, na ljubav prema blinjemu, a i samome sebi da ne bismo imali potrebu spadati tako nisko da upropaštavamo svu ljepotu kojom nas je Bog obdario i na ?ije daljnje razvijanje nas poziva! Bog nas nikada ne napušta! Teimo, dakle, Njegovom kraljevstvu ive?i ispravno, hodaju?i uspravno i široko se osmjehuju?i, znaju?i da On vodi bitke koje bi nama samo oduzele od našeg dragocijenog vremena na svijetu kojeg nam je podario u Svojoj neograni?enoj Ljubavi! 8. nedjelja kroz godinu A Evan?elje po Mateju 6,24-34.U ono vrijeme re?e Isus svojim u?enicima: Nitko ne moe sluiti dvojici gospodara. Ili ?e jednoga mrziti, a drugoga ljubiti; ili ?e uz jednoga prianjati, a drugoga prezirati. Ne moete sluiti Bogu i bogatstvu. Zato vam kaem: Ne budite zabrinuti za ivot svoj: što ?ete jesti, što ?ete piti; ni za tijelo svoje: u što ?ete se obu?i. Zar ivot nije vredniji od jela i tijelo od odijela? Pogledajte ptice nebeske! Ne siju, ne anju niti sabiru u itnice, pa ipak ih hrani vaš nebeski Otac. Zar niste vi vredniji od njih? A tko od vas zabrinutoš?u moe svome stasu dodati jedan lakat? I za odijelo što ste zabrinuti? Promotrite poljske ljiljane, kako rastu! Ne mu?e se niti predu. A kaem vam: ni Salomon se u svoj svojoj slavi ne zaodjenu kao jedan od njih. Pa ako travu poljsku, koja danas jest a sutra se u pe? baca, Bog tako odijeva, ne?e li još više vas, malovjerni? Nemojte dakle zabrinuto govoriti: 'Što ?emo jesti?' ili: 'Što ?emo piti?' ili: 'U što ?emo se obu?i?' Ta sve to pogani ištu. Zna Otac vaš nebeski da vam je sve to potrebno. Traite stoga najprije Kraljevstvo i pravednost njegovu, a sve ?e vam se ostalo dodati. Ne budite dakle zabrinuti za sutra. Sutra ?e se samo brinuti za se. Dosta je svakom danu zla njegova. |
|