|
Zašto ?ovje?anstvo do dana današnjeg još nije shvatilo poruku Isusova ro?enja?
IV. nedjelja došaš?a
Evan?elje po Mateju, 1,18-24.
Ro?enje Isusa Krista zbilo se ovako. Njegova majka Marija, zaru?ena s Josipom, prije nego se sastadoše, na?e se trudna po Duhu Svetom. Josip, mu njezin, pravedan, ne htjede je izvrgnuti sramoti, nego naumi da je potajice napusti. Dok je on to snovao, gle, an?eo mu se Gospodnji ukaza u snu i re?e: Josipe, sine Davidov, ne boj se uzeti k sebi Mariju, enu svoju. Što je u njoj za?eto, doista je od Duha Svetoga. Rodit ?e sina, a ti ?eš mu nadjenuti ime Isus jer ?e on spasiti narod svoj od grijeha njegovih. Sve se to dogodilo da se ispuni što Gospodin re?e po proroku: Evo, Djevica ?e za?eti i roditi sina i nadjenut ?e mu se ime Emanuel - što zna?i: S nama Bog! Kad se Josip probudi oda sna, u?ini kako mu naredi an?eo Gospodnji: uze k sebi svoju enu.
Na po?etku svog evan?elja Matej nam opisuje ro?enje Isusa, Bojega Sina. Bog tim doga?ajem na najkonkretniji na?in, svojim Boanskim Utjelovljenjem, ulazi u ljudsku povijest i daje joj jedno potpuno novo zna?enje. Od Isusova ro?enja kroz sve vremenske epohe pa do danas, iva Boja prisutnost i povijest ?ovje?anstva su toliko isprepletene da ta isprepletenost nije samo spoznajna, nego i vidljiva i opipljiva, kao naprimjer u svim velebnim remek djelima koja su nastala kao baština ive krš?anske tradicije na arhitektonskom, umjetni?kom, knjievnom, znanstvenom i drugim poljima. Ipak, najo?itiji znak Boje prisutnosti u svijetu bi trebao biti sam ?ovjek koji je u svojoj nutrini, u svojoj duši, u svome srcu napravio mjesto na kojem Bog moe i treba trajno boraviti, jer Bog se utjelovio upravo zato da bi nam ukazao na i vratio nas na put zajedništva izme?u ?ovje?anstva i Boga, i da bismo ve? sada doku?ili i uivali ljepotu vje?nosti. Zašto ?ovje?anstvo do dana današnjeg još nije shvatilo poruku Isusova ro?enja? Zašto još i danas ?ujemo i vidimo primjere po nekim udrugama i udruenjima u Londonu i kojekuda još po svijetu, iz kojih je jasno da je i danas ljudima teško pojmiti da je Isus došao uspostaviti jedinstvo ljudskoga roda bez ikakve razlike me?u ljudskim rasama? Pa što to zna?i slaviti Boi? bez religioznog i sakralnog duha?! Ta nije li upravo ta isprepletenost religioznog i sakralnog plod Bojeg nastanjivanja u ?ovjekovom bi?u? Stoga mi na našem hrvatskom tlu i prostoru ne smijemo dozvoliti proslavu Boi?a bez slavljenika, nego se trebamo oduprijeti toj praznini u istinskom poimanju Boga humanizmom i produhovljenim krš?anskim i evan?eoskim vrednotama bratstva, mira, nesebi?ne ljubavi, solidarnosti i pravednosti. Neka nam slui za primjer Josip ova pravednost koja se o?itovala u osluškivanju Bojega glasa i Boje rije?i, jer i nama danas Bog govori da budemo ispunjeni pravednoš?u vo?eni Njegovim glasom. Premda, naalost, Boji glas se jedva ?uje u današnjem svijetu zbog sve ve?e buke i galame onih ?ija su usta puna borbe za ljudska prava, a nastoje svim silama izgnati temeljno pravo utjelovljenog Boi?a za koji elimo da bude zaista prisutan u današnjem svijetu, Bog nas poziva da se svim tim i takvim ri?u?im lavovima odupremo još ?vrš?i u vjeri prema Njemu koji nas poha?a u liku maloga Djeteta. Mo?nici poput Heroda su se bojali Isusa. No, kao što su mnogi Herodi i Pilati prošli, tako ?e i današnji lavovi pro?i, a jedini koji uvijek ostaje je pravi i istinski Spasitelj - Isus Krist.
|
