Druga nedjelja po Bo�i?u
Evan?elje po Ivanu 1,1-18.

U po?etku bijaše Rije? i Rije? bijaše u Boga i Rije? bijaše Bog. Ona bijaše u po?etku u Boga. Sve postade po njoj i bez nje ne postade ništa. Svemu što postade u njoj bijaše �ivot i �ivot bijaše ljudima svjetlo; i svjetlo u tami svijetli i tama ga ne obuze. Bi ?ovjek poslan od Boga, ime mu Ivan. On do?e kao svjedok da posvjedo?i za Svjetlo da svi vjeruju po njemu.Ne bijaše on Svjetlo, nego - da posvjedo?i za Svjetlo. Svjetlo istinsko koje prosvjetljuje svakog ?ovjeka do?e na svijet; bijaše na svijetu i svijet po njemu posta i svijet ga ne upozna. K svojima do?e i njegovi ga ne primiše. A onima koji ga primiše podade mo? da postanu djeca Bo�ja: onima koji vjeruju u njegovo ime, koji su ro?eni ne od krvi, ni od volje tjelesne, ni od volje mu�evlje, nego - od Boga. I Rije? tijelom postade i nastani se me?u nama i vidjesmo slavu njegovu - slavu koju ima kao Jedinoro?enac od Oca - pun milosti i istine. Ivan svjedo?i za njega. Vi?e: "To je onaj o kojem rekoh: koji za mnom dolazi, preda mnom je jer bijaše prije mene!" Doista, od punine njegove svi mi primismo, i to milost na milost. Uistinu, Zakon bijaše dan po Mojsiju, a milost i istina nasta po Isusu Kristu. Boga nitko nikada ne vidje: Jedinoro?enac - Bog - koji je u krilu O?evu, on ga obznani.


Predbo�i?ni dani pa i sam Bo�i? su iza nas. Da li su s time iza nas i motiviranost za dobre i plemenite inicijative i djela na koja smo mnogi bili potaknuti tijekom tih dana? Naj?eš?e u duhu ohrabrenja i poticaja ?ujemo misao da treba gledati u budu?nost. No ta ista misao nije samo odjek nade, nego bi tako?er trebala biti i poticaj na razmišljanje i donošenje svjesne odluke o tome na kakvim temeljima smo premni nakon ovih svetih bo�i?nih dana izgra?ivati budu?nost, odluke o tome koliko ?emo ubudu?e biti nadahnuti plemenitim mislima i nakanama bo�i?nog ugo?aja i zaista voljni uskladiti naše misli, rije?i i djela u jednu predivnu altruisti?ku harmoniju �ivljenja. Prisjetimo se, s posebnim naglaskom na našu mlade�, s kakvim raspolo�enjem duha, uma i srca smo proslavili Bo�i?. Da li nam je blagdan bio izgovor za proslaviti tu svetu i tihu no? na neprimjeren i bu?an na?in, ili smo osjetili pravu sve?anost trenutka i u skladu s time proslavili ro?enje Boga? Svaki stranac koji se ovih bo�i?nih dana na?e me?u našim narodom se neminovno divi ljepotama bo�i?nih obi?aja koje je iznjedrila �iva vjera duše hrvatskog ?ovjeka. A ?ini mi se da mi danas olako prelazimo preko ove neprocjenjive duhovne baštine, da ju zatomljujemo bukom. Mo�da je to samo moj dojam da nedostaje tišine u kojoj mo�emo osluhnuti i doku?iti onu pravu Rije? koja je Tijelom postala i koja je oblikovala neprocjenjivo bogatstvo tradicije i obi?aja cijelog hrvatskog naroda. Mo�da moje opservacije nisu nešto s ?ime ?ete se slo�iti, ali dajemo li sebi istinsku priliku za osluhnuti i do�ivjeti pravi duh Bo�i?a? Je li naše pjevanje slavljenje Gospoda ili svjetovnih neumjerenosti? Evan?elist Ivan uvodom u svoje, po mnogima najljepše, Evan?elje Svetoga Pisma upu?uje na jasne poteško?e i prepreke koje ?ovje?anstvo postavlja sebi u odnosu prema Bogu koji se iz i zbog svoje Ljubavi utjelovio za ?ovjeka. Zapitajmo se, naprimjer, koliko Rije? - Isus Krist oblikuje dušu i ?ovještvo nas danas. Kakvim se rije?ima slu�imo: jesu li to lijepe rije?i kroz koje se nazire svjetlo istine i govorenja o drugima s punim poštovanjem, ili su to rije?i klevetni?kog ogovaranja kojima se nastoji zatamniti �ivot drugih? Preispitajmo se svi ponaosob odnosi li se i na naše ponašanje �alosna Ivanova konstatacija: K svojima do?e i njegovi ga ne primiše. Preispitajmo se zaboravljamo li prihvatiti istinu utjelovljenja Sina Bo�jega koju je objavio svojim ro?enjem da su svi ljudi u odnosu prema Bogu njegovi sinovi i k?eri, a da su me?usobno bra?a i sestre. Bog u ro?enju svoga Sina ljubi svako ljudsko bi?e. Ima li ve?e objave istine o dostojanstvu svakoga ?ovjeka od ove? Svi mo�emo pogriješiti i griješimo, no mo�emo se i vratiti na pravi put i zapo?eti graditi �ivot s entuzijazmom, odnosno, prihva?aju?i prisutnost samoga Boga u našem �ivotu i srcu, i kroz Njegovu Rije?, u jedinstvu s Njime, otkrivati i sigurnim korakom kora?ati smisao našeg postojanja na ovome svijetu, širiti radost i ljubav, a ne tugu i bol. Koja je, dakle, tvoja odluka: primaš li Boga u svoj �ivot, ili ne?