 ?ovjek uvijek nastoji ispuniti svoj ivot smislom - ponaj?eš?e stvaraju?i planove na kojima eli temeljiti vlastitu sadašnjost i budu?nost: sanjari o tome u kakvu ?e se osobu izgraditi, kako bi volio da mu ivot izgleda, što bi volio raditi, gdje i s kime biti, što imati, a što izbje?i od svih ponu?enih ili mogu?ih opcija... ukratko, ?ovjek i pame?u i srcem ispisuje stranice svoga ivota. No, katkada se dogodi da, zbog razno-raznih okolnosti koje se ne mogu predvidjeti, ?ovjekov ivot krene jednim potpuno drugim smjerom od planiranog - reklo bi se: '?ovjek snuje - a Bog odre?uje!' Tako se dogodilo i Isusovim u?enicima. Naime, kakav god da su ivot imali prije susreta s Isusom, kroz trogodišnji ivot i druenje s Njime, oni su otkrili pravi smisao ivota, i rekli su: "To je to!" I, zaista - sloit ?emo se - u potpunosti se posvetiti poslanju zapo?etom s Isusom, itekako je vrijedilo! Znamo da njihov put nije bio lagan ni lagodan put za kro?iti kroz ivot. Zasigurno, zbog druenja s Isusom kojega je ve?ina oduševljeno prihva?ala i trijumfalno do?ekivala gdje god bi se pojavio, apostoli su drali sebe povlaštenima, no tragi?an doga?aj Velikog petka nije zaobišao ostaviti na njih gor?inu, osje?aj promašenosti i izgubljenosti. ?ovjekov ivot je ispunjen trenucima u kojima postoji onaj 'ali', koji ?ovjeka ostavlja bez daha, ponekad u pozitivnom - ponekad u negativnom smislu. Me?utim, ?esto kad ?ovjeku sve ide dobro, ne prima zaozbiljno upozorenja i ne prihva?a mogu?nost da je i patnja sastavni dio ivota. Tako isto ni apostoli, kojima je bilo toliko lijepo biti u Isusovoj blizini, nisu zaozbiljno uzimali Isusove rije?i o Bojem planu spasenja, koje se ima dogoditi preko Njegove muke, smrti i uskrsnu?a, iako im je Isus na razli?ite na?ine i više puta govorio o Bojem planu i o tome što ?e se dogoditi s Njim. Ma, apostoli jednostavno nisu mogli vjerovati da se Isusu takvo što moe dogoditi. Kako se Isusu - koji je više puta pokazao boansku mo?, ne samo ?ine?i svakome isklju?ivo dobro, nego i pozivaju?i svakoga na jednako iskazivanje dobrote prema svima - smije dogoditi onako grozna patnja kroz koju je morao pro?i da bi ispunio Svoje poslanje?! Jednostavno, bilo im je neprihvatljivo i nepojmljivo. Ali dogodilo se. Me?utim, kao što je sam Isus rekao i pokazao, svaka patnja moe imati smisao, razmotrimo li je "o?ima vjere". Današnje Evan?elje, prikazuju?i ovaj doga?aj susreta Isusa i apostola na putu prema Emausu, spominje nas da Bog nikada ?ovjeka "ne ostavlja na cjedilu", koliko god se ?ovjek osje?ao u bespu?u crnila zbog teških situacija u koje upada. Bog je uvijek tu pokraj svakoga ?ovjeka, napose klonulog, hoda i prati ga na svim ivotnim putevima i, susre?e li Ga ?ovjek otvorena srca i sa tek zrncem vjere, Isus ga podie iz bespu?a u slavu. Stoga je vano da ?ovjek dopusti Isusu da mu se priblii. Jednom kad ?ovjek uistinu otvori svoje srce Bogu iskrenom vjerom u Njega, tada ?e cijelim svojim bi?em prepoznati i osjetiti Njegovu blizinu i ta blizina ?e ga ispuniti nadom i ivotnim smislom. Napomenimo, vrata crkava su otvorena svima, napose nedjeljama, kada slavimo svete mise u kojima se lomi kruh na euharistijskom stolu - 'Isusu na spomen'. Apostoli su upravo po lomljenju kruha prepoznali Isusa. eliš li Ga i ti prepoznati?
III. uskrsna nedjelja
Evan?elje po Luki 24, 13-35. I gle, dvojica su od njih toga istog dana putovala u selo koje se zove Emaus, udaljeno od Jeruzalema šezdeset stadija. Razgovarahu me?usobno o svemu što se dogodilo. I dok su tako razgovarali i raspravljali, priblii im se Isus i po?e s njima. Ali prepoznati ga - bijaše uskra?eno njihovim o?ima. On ih upita: "Što to putem pretresate me?u sobom?" Oni se snudeni zaustave te mu jedan od njih, imenom Kleofa, odgovori: "Zar si ti jedini stranac u Jeruzalemu te ne znaš što se u njemu dogodilo ovih dana?" A on ?e: "Što to?" Odgovore mu: "Pa ono s Isusom Nazare?aninom, koji bijaše prorok - silan na djelu i na rije?i pred Bogom i svim narodom: kako su ga glavari sve?eni?ki i vije?nici naši predali da bude osu?en na smrt te ga razapeli. A mi se nadasmo da je on onaj koji ima otkupiti Izraela. Ali osim svega toga ovo je ve? tre?i dan što se to dogodilo. A zbuniše nas i ene neke od naših: u praskozorje bijahu na grobu, ali nisu našle njegova tijela pa do?oše te rekoše da su im se ukazali an?eli koji su rekli da je on iv. Odoše nato i neki naši na grob i na?oše kako ene rekoše, ali njega ne vidješe." A on ?e im: "O bezumni i srca spora da vjerujete što god su proroci navijestili! Nije li trebalo da Krist sve to pretrpi te u?e u svoju slavu?" Po?evši tada od Mojsija i svih proroka, protuma?i im što u svim Pismima ima o njemu. Uto se priblie selu kamo su išli, a on kao da htjede dalje. No oni navaljivahu: "Ostani s nama jer zamalo ?e ve?er i dan je na izmaku!" I uni?e da ostane s njima. Dok bijaše s njima za stolom, uze kruh, izre?e blagoslov, razlomi te im davaše. Uto im se otvore o?i te ga prepoznaše, a on im iš?eznu s o?iju. Tada rekoše jedan drugome: "Nije li gorjelo srce u nama dok nam je putem govorio, dok nam je otkrivao Pisma?" U isti se ?as digoše i vratiše u Jeruzalem. Na?oše okupljenu jedanaestoricu i one koji bijahu s njima. Oni im rekoše: "Doista uskrsnu Gospodin i ukaza se Šimunu!" Nato oni pripovjede ono s puta i kako ga prepoznaše u lomljenju kruha.
|
|
