-Tajnu svećeničkog ređenja najbolje izriču riječi poziva i poslanja. 'Dođi i slijedi me' bile su prve Isusove riječi apostolima. Inicijativa je na Božjoj strani. A poziv je dar neba i nezaslužena milost. Odlučiti se i prihvatiti taj poziv nije jednostavno, a ni lako. Ovi kandidati za ređenje to najbolje znaju. Koliko je samo bilo molitve, sumnji i napasti, premišljanja i traženja tijekom godina formacije, studija, seminara i duhovnih vježbi?! Koliko samo razgovora i nagovora, poticaja i ohrabrenja. I čuli smo danas njihov pristanak i odgovor: Evo me! Evo me, Gospodine, vršiti volju tvoju. Poziv Božji toliko je snažan da kandidata mijenja i preobražava; ulijeva mu posebnu narav svećeničkog dostojanstva. A obilježen je odlikom osobnosti (po imenu sam Te pozvao), potpunosti (Tvoj sam cijelim svojim bićem) i trajnosti (svećenik 'uvijeke', in aeternum).  Vrhunac obreda i otajstva Crkve nazivamo ređenjem. Polaganje ruku i mazanje svetim uljem čini da kandidat postaje 'prijenosnikom Božanskog djelovanja'. Kada svećenik poslije pretvorbe izgovori 'tajna vjere', nazočni vjernici jednoglasno odgovaraju: 'tvoju smrt Gospodine naviještamo, tvoje uskrsnuće slavimo, tvoj slavni dolazak iščekujemo'. U činu svetog ređenja osjećamo kako je i svećeništvo 'tajna vjere'. Isti Duh, koji čini da kruh postaje Tijelom Kristovim, djeluje i na osobu ređenika u trenutku polaganja biskupovih ruku. Stoga postoji osobiti odnos između euharistije i svećeništva. Oni su rođeni skupa u Božjem Srcu, pa su neodvojivo i trajno su međusobno vezani- rekao je u propovjedi Želimir Puljić, biskup dubrovački.

 slike; Dubrovačka biskupija