|
Subota, 18 Travanj 2009 23:56 |
 Umjesto do Doma zdravlja u gradu, kao „fetivi“ Župljanin odlučio sam ove srijede, odmah nakon Uskrsa, krv vaditi po prvi put u našoj župskoj ambulanti. Tamo to rade ima već i godinu dana, dva puta tjedno, ponedjeljkom i srijedom, od sedam i po do devet izjutra. Računam, bliže je i manja je gužva. Ali, slaba mi je bila ta računica. Skupilo se tu i staro (oni kojima uz malo razgovora u čekanju dani brže prolaze) i mlado pa i nešto djece, predškolski pregled za najmanje Župljane. I poneka mama koja treba vadit krv, ali je dovela dijete kao pokriće, „za preko reda“. Uz to, ovog ponedjeljka bio je blagdan i neradni dan pa se ove srijede okupilo puno čeljadi za vaditi krv, a i predati mokraću na kontrolu. Red je to bez broja, uz pitanje „Tko je zadnji?“, nakon čega postaješ „zadnji“ do nekog novog koji to isto upita, uz malo pokušaja za prevariti koga. I za sve njih, po običaju, samo je jedna sestra dežurna, sama sve obavlja, prima uputnicu, zapisuje pa veže onu gumu, traži žilu i vadi krv, a za to vrijeme stalno netko ulazi, svašta nešto pitajući, javljaju joj se znani i neznani, očekujući valjda „prolaz preko veze“. Nitko od njih nema nimalo pristojnosti, a ni milosti za njen itekako odgovoran posao. Uz to sve, svakome se mora nasmijati, odgovoriti i mirno vaditi krv ljudima. Na samom kraju, nakon sat i nešto čekanja, dođem na red za vađenje krvi. I saznam kako je tako uvijek, jer - Župa je velika, preko osam tisuća ljudi je tu, a ona, jedna jedina sestra sve to radi sama. A kad završi s vađenjem krvi, sve to spremi te preveze do grada, na analizu. Greške ne smije biti, nije lako igrat se s ovim stvarima. Što za kraj? Naravno, pohvale što je Župa dobila ovaj odjel, olakšalo se mnogima, ne mora se do grada i u tamošnje gužve, ali nužna je još jedna medicinska sestra, jer ovo sve djeluje pomalo i komično. A nije mala stvar vaditi krv ljudima. Boris Njavro
|
