 ?ovjek spoznaje prirodne zakone svojim razumom, ali posjeduje i spoznaju koja se ne odnosi samo na podru?je egzaktnih znanosti. Prosvjetiteljstvo je uvelo ?ovje?anstvo u zabludu smatraju?i da je samo razumska spoznaja prava spoznaja i da sve drugo, a to zna?i i religiozna i druge spoznaje nemaju smisla. No, ta objektivna spoznaja ?ovjeka ne usre?uje, ne daje mu smisla, ona ne doti?e njega osobno. Što ?ovjeku zna?e kemijsko-fizikalni procesi, što zna?i sva tehnika, svi kompjutori i svi izgra?eni gradovi, ako on mora umrijeti, ako mora patiti, ako ga drugi ostave, ako u sebi doivljava muku, besmisao i smrt? Stoga uz tu objektivnu, izvanjsku spoznaju postoji i nutarnja, subjektivna ili hermeneutska spoznaja. To je spoznaja smisla, to je povjerenje u budu?nost, u argumentiranost svega što ?ovjek radi, za što ivi, to je povjerenje u ljude, u Sveprisutnoga u prirodi i u svemiru, to je povjerenje u onoga koji nas je postavio u ivot i svijet. Ta nutarnja spoznaja probija zid smrti, ona se provla?i kroz mrak, patnje, operacije i bolesti. To je spoznaja koja ?ovjeka osmišljava, to je spoznaja koja ga ?ini humanim, sretnim, koja ga ?ini sposobnim da uop?e ivi. To je ?ovjekova spoznaja vlastite osobnosti, ovisnosti o Stvoritelju, spoznaja Boga koji je sve stvorio, spoznaja smisla, ljubavi, povjerenja, pravde i slobode. U biti, to je vjerska spoznaja. To je, naime, doku?ivanje smisla, ivota i rada duhovnim ticalima. Osjetilima i razumom ?ovjek doti?e mrtvu stvarnost oko sebe. Nutarnjim pak ticalima ima povjerenja u ?ovjeka, oslanja se na smisao i u patnji, pa i privremeni besmisao. On doznaje koji mu je put da ode s ove zemlje i da ivi. ?ovjek, trae?i smisao i spoznaju?i vjerom, doznaje zapravo smisao religija, te usred religija spoznaje krš?anstvo i Crkvu. On u Isusu Kristu otkriva ono što u sebi trai. On u njemu vidi smisao patnje, smrti i hodanja ovom zemljom. Tako u Crkvi nalazi osmišljenje sebe, informacije za svoju budu?nost i sigurnost na koju se moe osloniti. Središte te sigurnosti u Crkvi jest euharistija. Objektivno gledaju?i, ?ovjek ne moe razumom spoznati niti razumjeti da je u kruhu prisutna Isusova smrt i uskrsnu?e i u vinu Bog sam, ali to doznaje vjerom. Kao što je ?ovjek svjestan da u buketu cvije?a nije samo darovano objektivno cvije?e, nego ljubav darovatelja, kao što spoznaje da je u kupljenoj i darovanoj ?okoladi ne samo ono što se jede, nego i ono od ?ega srce ivi, povjerenje i ljubav darovatelja. Kao što ?ovjek spoznaje da u ocu i majci nije samo ono objektivno spoznato, a to zna?i njihovo tijelo, nego daleko više njihova besmrtna, nevidljiva duša koja ga grli, tako krš?anin uvi?a u euharistijskom kruhu i vinu da je tu ne samo to što se sjetilima spoznaje, nego daleko više ljubav Isusa Krista, njegova smrt za ?ovjeka, njegova ?ovjekoljubivost, njegovo oproštenje grijeha i ivot vje?ni koji nam se daruje. Tako euharistija najdublje doti?e ljubav Isusa iz Nazareta, a onda i ljubav ?itavoga Presvetog Trojstva. Kao što u objektivno spoznatim slovima neke pozivnice na gozbu spoznajem nevidljivu ljubav i prijateljstvo onih koji me pozivaju, tako u vidljivo spoznatim znakovima kruha i vina vidim poziv Boga na njegovu gozbu. Kao što mi prijatelj moe poslati pismo i u njemu poruku da se ne bojim u odre?enim krizama ivota, tako mi prijatelj Isus u kruhu i vinu, u tim euharistijskim znakovima, daruje poruku da se ne bojim, jer on je sa mnom. »Tko jede moje tijelo i pije moju krv, ostaje u meni i ja u njemu«, kae on. »Tko jede moje tijelo, ne?e umrijeti nikada«, kae on. »Tijelo je moje hrana za ivot svijeta. Ja sam kruh ivota«, kae Isus. »Tijelo je moje zaista jelo i krv je moja zaista pi?e«, kae on. »Tko to jede i pije, ima ivot vje?ni«, kae Isus. Sve su to dakle hermeneutske, vjerske istine, od kojih ?ovjeku duša zaeli poletjeti ususret Bogu, smislu i budu?nosti. U jednostavnim znakovima kruha i vina krije se veli?anstvena poruka neba, budu?nosti, smisla ivota i pobjeda nad grijehom, smr?u, ?avlom i svakom negativnoš?u. Zato je vano da krš?ani svaki dan, a neizostavno nedjeljom, slave euharistiju. To je hrana njihove duše, snaga za ivot, ?ovjekoljubivost i izdrljivost u svim tegobama. Blaguju?i Isusovo tijelo i piju?i njegovu krv mi postajemo kao on, mi se mijenjamo i postajemo vje?ni ve? ovdje, usred ograni?enosti svijeta, i sposobni, kada do?e ?as, doputovati u vje?nost. Dr. Tomislav Ivan?i?, "Oaze ivota" www.katolici.org |
