 Figurativno govore?i, svaki se ?ovjek ra?a slijep, me?utim, sakramentom krštenja se lije?i duhovna sljepo?a i otvaraju se beskrajni horizonti prema neopisivoj ljepoti koju Bog prua ?ovjeku. Otkriti tu veli?anstvenu ljepotu i smisao vlastitog krštenja, kojim se, pripomenimo, postaje Boje dijete te time i brat ili sestra drugima, od neupitne je vanosti, napose u današnjem svijetu i vremenu kada mnogi, zaboravljaju?i na otajstvo sakramenta krštenja koje su primili, ive u mraku vlastite duhovne sljepo?e. Naime, mnogi se ponašaju i ive poput farizeja, zatvoreni u upitnu sigurnost samodostatnosti koja vodi u slijepu ulicu vlastita ivota. Tragedija takvog na?ina ivota biva još i ve?a kada takvi svoju duhovnu sljepo?u, raznorodnim predrasudama, name?u drugima koji nastoje ivjeti kao prosvijetljeni svjetlom svog krš?anskog poziva. ?ak se ?esto zna ?uti prigovor i na samoga Boga da je slijep na sva zla i nepravde koje se doga?aju u našem svijetu i pred našim o?ima. No, Bog itekako sve vidi i, upravo stoga, neprestano poziva ?ovjeka na obra?enje od zloga prema dobrome, pokazuju?i mu put preko Svoje Rije?i - Isusa Krista, kojim moe izi?i iz sljepo?e i mraka vlastita srca i zakora?iti u svjetlo ivota. Ali tko to danas sluša Boju Rije? i nastoji ivjeti po njoj?! Iznena?uje ?injenica koliki ne ele i ne trude se izi?i iz mraka srca da bi ivjeli stvarnu ljepotu vjere u Isusa Krista. Isus Krist nam otkriva Boga kao milosrdnog Oca koji s velikom brinoš?u i arom ide ususret svakome - zar Isus nije samoinicijativno izišao ususret slijepcu i vratio mu vid? Me?utim, uvijek je pitanje s kakvom spremnoš?u ?ovjek dopušta Bogu da u?e u njegov ivot. Naime, ono što je presudno za uspješan susret Boga i ?ovjeka jest otvorenost ?ovjekove vjere prema Bogu. Zbog toga je vano ponovno otkriti smisao prave i istinske vjere koja ne poznaje sumnji?avost prema Bogu i prema onima koji djeluju u Boje ime. U ravnodušnosti - najve?em neprijateljskom stavu današnjeg ?ovjeka prema vjeri u Boga, se o?ituje sva tragedija ljudske sljepo?e. Mnogi, naalost, niti ne uo?avaju njezinu tihu prisutnost, a upravo ona ih ?ini prebrzima u osu?ivanju i obezvrje?ivanju onih koji su, poput slijepca iz Evan?elja, progledali. Nasuprot ravnodušnosti je jedini pravi put za ozdravljenje od duhovne sljepo?e - Isus Krist - Svjetlo naroda.
4. korizmena nedjelja
Evan?elje po Ivanu 9, 1.6-9.13-17.34-38
Prolaze?i ugleda ?ovjeka slijepa od ro?enja. To rekavši, pljune na zemlju i od pljuva?ke na?ini kal pa mu kalom premaza o?i. I re?e mu: "Idi, operi se u kupalištu Siloamu!" - što zna?i "Poslanik." Onaj ode, umije se pa se vrati gledaju?i. Susjedi i oni koji su ga prije vi?ali kao prosjaka govorili su: "Nije li to onaj koji je sjedio i prosio?" Jedni su govorili: "On je." Drugi opet: "Nije, nego mu je sli?an." On je sam tvrdio: "Da, ja sam!" Tada odvedoše toga bivšeg slijepca farizejima. A toga dana kad Isus na?ini kal i otvori njegove o?i, bijaše subota. Farizeji ga po?eše iznova ispitivati kako je progledao. On im re?e: "Stavio mi kal na o?i i ja se oprah - i evo vidim." Nato neki izme?u farizeja rekoše: "Nije taj ?ovjek od Boga: ne pazi na subotu." Drugi su pak govorili: "A kako bi jedan grešnik mogao ?initi takva znamenja?" I nastade me?u njima podvojenost. Zatim ponovno upitaju slijepca: "A što ti kaeš o njemu? Otvorio ti je o?i!" On odgovori: "Prorok je!" Odgovore mu: "Sav si se u grijesima rodio, i ti nas da u?iš?" i izbaciše ga. Do?uo Isus da su onoga izbacili pa ga na?e i re?e mu: "Ti vjeruješ u Sina ?ovje?jega?" On odgovori: "A tko je taj, Gospodine, da vjerujem u njega?" Re?e mu Isus: "Vidio si ga! To je onaj koji govori s tobom!" A on re?e: "Vjerujem, Gospodine!" I baci se ni?ice preda nj.
|
|
