Svemogu?i Bog, kao što nam povijest to uvijek nanovo posvjedo?i, je oli?enje Ljubavi i Istine. Dosljedan Sebi i Svojoj Rije?i, Stvoritelj nas, svoju djecu, nikada ne napušta, napose one gladne pravde i ljubavi. Stoga, ovaj Isusov govor, ovaj podsjetnik da Bog brine o svima nama i doista u svakome trenutku ?uje vapaje koji dolaze iz dubine naše duše, odzvanja posebnom nadom, utjehom i ohrabrenjem za sva srca koja u vjeri i kroz vjeru osje?aju puls srca svoga Oca, odnosno, koja ?uju ovaj govor Bo�jeg srca ljudskome, koje zbog tjeskobe, nepravde, mr�nje, osvete, progona i klevete i danas, kao i u Isusovo doba, i dalje pati. Zbog svoje neupitne sveobuhvatnosti i vjerodostojnosti, govor kao ovaj što ga je Isus izrekao na gori, nije niti ?e ikada mo?i biti izre?en u niti jednom parlamentu niti od najve?eg govornika, ma koliko se mnogi hvalili postignutom razinom demokratske svijesti u današnjem vremenu. A mi, ma koliko god nam se ponekad bilo teško oduprijeti utonu?u u tugu zbog problema, ne smijemo se predati o?aju, obeshrabriti i rezignirano �ivjeti, nego upravo suprotno: potaknuti Bo�jim obe?anjima, moramo itekako nastojati izgra?ivati društvo, utemeljuju?i ga na na?elima i vrijednostima pravde, ljubavi i mira. Drugim rije?ima, Isusova bla�enstva nisu poticaj na nastavak �ivota u bijedi i jadu, nego su poziv svima nama da se, kroz vjeru, Njegovom, bo�anskom snagom, odupremo svakom obliku iskorištavanja, tla?enja i ugnjetavanja drugoga. Baš kao i Isus, koji kao Bog i ?ovjek, ljubi svakoga, pa i onoga kojega su mo�da mnogi odbacili i zanemarili, i �eli ga izvu?i iz njegove bijede i jada, tako i mi krš?ani, sljedbenici Isusa, smo pozvani svojim plemenitim �ivotnim djelovanjem pomo?i drugima, napose onima koji su zbog raznorodnih �ivotnih nepravdi razo?arani ne samo u brata ?ovjeka nego, na�alost, i u Boga svoga Stvoritelja; pozvani smo, ali i du�ni, svojim �ivotom svjedo?iti Ljubav i vratiti takvima izgubljeno povjerenje u brata ?ovjeka i u Boga, odnosno, vratiti takvima vjeru u Ljubav, Pravdu i Istinu. Crkva nas poziva na zajedni?ko djelovanje podsje?aju?i nas da je neuporedivo lakše zajedni?kim snagama, po?evši od vlastitog �ivotnog prostora pa dalje, stvoriti pravednije i humanije društvo na koje nas poziva Isus u svome govoru, nego otu?eno i od Boga i od Crkve, se boriti za bolje sutra; Crkva nas, nadalje, svojim djelovanjem podsje?a da je nesebi?nost svjetlo i putokaz ka uvijek prisutnoj nadi i vjeri u kona?ni ishod Bo�jega obe?anja, ma koliko se ?inilo dugo ?ekanje i o?ekivanje na utjehu pravde i ljubavi; na koncu, Crkva, kao zajednica ljudi dobre volje i neupitne vjere u Svevišnjega, nas svakoga kao jedinku svojim primjerom neprestano ohrabruje otvoriti srce drugima i podsje?a da su velika djela mogu?a kada naše �ivljenje odra�ava ?istu Bo�ju sliku, odnosno, Ljubav, Istinu i Pravdu. Budimo, stoga, dio te zajednice u pravom smislu rije?i i "otrimo suze iz sva?ijih o?iju!"