 Uskrsnu ?estitku dubrova?kog biskupa a prenosimo u cijelosti;
Draga bra?o i sestre, Uz svetkovinu Uskrsa u godini svetoga Pavlu htio bih posebice istaknuti dva mjesta u kojima je tuma?io Kristovo Uskrsnu?e. To su dva grada i metropole onoga vremena: Atena i Korint. Poznato je kako je on bio 'zaljubljenik Krista raspetoga i uskrsnuloga'. Nije se umarao navješ?ivati tu istinu u svakom mjestu gdje je dolazio: u Ateni i u Korintu, u Antiohiji Pizidijskoj i pred sinedrijem, pred upraviteljem Feliksom, kraljem Agripom i pred rimskim idovima. Kad ga je jedan rimski sudac zbog toga dao izvesti pred sinedrij, ?udio se i govorio što mu se 'sudi zbog nade, uskrsnu?a mrtvih' (Dj 23,6). Vjeru u uskrsnu?e mrtvih neumorno je ponavljao i u svojim poslanicama (1 Sol 4,13-18) u kojima se ?esto pozivao i na osobno iskustvo (Gal 1,15-16). On, dakle, navješ?uje Isusovo uskrsnu?e svima: kako podozrivim idovima, tako i Grcima koji su se tomu snano opirali.
Jednog dana (oko 49.) našao se u Ateni, glavnom središtu ondašnje Gr?ke. Divio se ljudskom stvaralaštvu iz umjetnosti, kiparstva i slikarstva, knjievnosti i politike, športa i kulture. Ali, i 'ogor?io se' jednog poslijepodneva, kako Luka biljei (Dj 17, 16), što je taj veli?anstveni grad toliko 'pokumiren'. Na svakom kutu i ulici po nekoliko kumira gr?kog, rimskog ili egipatskog porijekla. Ni broja im se ne zna. ?ak su podigli spomenik i 'nepoznatom Bogu'. Pavao jedva ?eka da im progovori upravo o tom 'nepoznatom Bogu' u kojem 'ivimo mi?emo se i jesmo' (Dj 17, 28). Trai priliku da ih pozove na obra?enje jer 'dolazi dan kad ?e Bog suditi svijetu po ?ovjeku koga uskrisi od mrtvih' (Dj 17, 31). I dok je o tomu na Areopagu govorio, jedni su se po?eli rugati, a drugi su predloili neka o tomu 'drugom zgodom govori'. Do kraja razo?aran Pavao je napustio Atenu i više se nikada u nju nije vratio. A niti ikoga u njoj pozdravljao. Prekinuo je svaku vezu i povukao se zauvijek iz tog pokumirenog grada. Ostavio je njezine stanovnike neka se spašavaju svojom ljudskom taštinom i besciljnim mudro-vanjem. 'Otresao je prašinu' sa svojih sandala i pošao u druga mjesta i gradove gdje ?e ga ljudi slušati i slijediti. Tako se našao u velikom gradu Korintu u kojem se obradovao što vjernici dobro rade, slušaju i mole. A onda su nadošli neki 'smutljivci' koji su ih dijelili na 'Petrove' i 'Apolonove', a Pavla nemilice klevetali. Stoga im apostol piše prvu poslanicu s puno ljubavi i brige. Jer, Crkva mu je u Korintu osobito draga. Ona je, naime, nastala kao Boji dar nakon razo?aranja u Ateni i na nju je ponosan. Ona je 'remek djelo' njegova apostolata (1 Kor 9, 2) i obrana protiv njegovih ocrnjiva?a (1 Kor 9, 2.3). Zajednicu naziva svojim 'preporu?enim pismom koje mogu svi ?itati' (2 Kor 3, 2) i ljubi je pravom o?inskom ljubavlju. No, zajednica je izloena utjecajima poganskog mentaliteta, a uz to je me?u njima nastalo nekakvo stran?arenje, razdori i podjele. Stoga im Pavao piše pismo i pokušava sve riješiti u svjetlu pashalnog misterija. Otkupljeni smo skupocjenom 'krvlju Kristovom' (Kor 7, 12), pa treba ivjeti dostojno poziva kojim su pozvani. Ne smiju se dati zavesti pomodnoš?u svjetovnih razmišljanja. Krš?anski ivot je ivot vjere i nade u Duhu Svetome koji prebiva u nama (Rim 8, 9). Pavao, dakle, navješ?uje i svjedo?i svoju ?vrstu vjeru u Uskrsnu?e. Korin?anima, koje neki smutljivci zbunjuju, tuma?i kako ?e 'u tren oka, na znak posljednje trublje mrtvi uskrsnuti' (1 Kor 15, 52), pa ih poziva neka budu nepokolebljivi i postojani'. Jer, 'ako Krist nije uskrsnuo, uzalud je doista propovijedanje naše, uzalud i vjera vaša' (1 Kor 15, 14). Uskrsnuli je otkupio ne samo ?ovjeka, nego sva stvorenja koja 'sa svom udnjom iš?ekuju objavljenje sinova Bojih' (Rim 8, 19). Tada ?e zasjati nova zora ?ovje?anstva i novi svijet ljubavi, ljepote i mira. Stoga, Pavao kao mahnit dovikuje: 'Tko ?e nas rastaviti od ljubavi Kristove'? Ni nevolja, ni tjeskoba, ni progonstvo, ni glad, ni golotinja, ni smrt, ni ivot, niti ikoji drugi stvor. Ništa. Ama baš ništa nas ne moe 'rastaviti od ljubavi Boje u Kristu Isusu Gospodinu našemu' (Rim 8, 18). Nošeni tom nadom i vjerom, bra?o i sestre, ?uvajmo se utjecaja suvremenog poganskog mentaliteta i zavodljivog 'Atenskog duha samodostatne taštine i besciljnog mudrovanja'. Izbjegavajmo nepotrebna Korintska 'stran?arenja, razdore i podjele'. ivimo dostojni svoga krš?anskog poziva kako bi se i na nas moglo primijeniti Pavlovu sliku o 'preporu?enom pismu koje drugi mogu ?itati'. Budimo poput prve krš?anske zajednice 'jedno srce i jedna duša' (Dj 4, 32). Ostanimo postojani u zajedništvu 'apostolskog nauka, molitve, euharistije i materijalnih dobara'. Upravimo radosno i zahvalno i ovog Uskrsa svoj pogled u nebo, odakle iš?ekujemo 'Gospodina našega Isusa Krista koji ima mo? preobraziti ovo naše bijedno tijelo i suobli?iti ga tijelu slavnome svome' (Fil 3,20-21). U toj uskrsnoj nadi i radosti sve od srca pozdravljam i elim sretne uskrsne blagdane! Uz pozdrav i blagoslov od Gospodina, Vaš biskup elimir |
