Katoli?ki svijet s Pepelnicom po?inje najozbiljnije i najplodnije razdoblje crkvene godine. Tim danom po?inje korizma, a na neki na?in na Veliki petak završava. Zato je po?etak i kraj korizme ozna?en najozbiljnijom pokorom, tzv. strogim postom i nemrsom. Strogo postiti zna?i samo jedan put na dan do sita se najesti, a ne mrsiti zna?i ne jesti meso niti mesne prera?evine. Tko post shvati kao zakon, dovoljno je da izvrši to što Crkva od njega tra�i. No, sasvim je normalno da ?e svaki vjernik daleko ozbiljnije shvatiti taj poziv Crkve na post, pokoru i nemrs. Crkva se nada da ?e svaki vjernik stro�e postiti, mo�da ništa ne jesti ili pak o kruhu i vodi pro�ivjeti taj dan.

Brojni se krš?ani u korizmi odreknu svih 40 dana ne?ega što im je osobito drago, npr. mesa, alkohola ili cigareta. Neki su se, upravo odri?u?i se u korizmi, uspjeli osloboditi ovisnosti o drogi. Ima onih koji odlu?e da ?e u korizmi ranije ustajati i da ne?e gledati televiziju.

Ozbiljni krš?ani u korizmi ne slušaju zabavnu glazbu nego klasi?nu i ozbiljne govorne programe. Neki si krš?ani zadaju osobitu pokoru, odlu?e osloboditi se nekoga grijeha i pogreške, u svoj �ivot nastoje uvesti neku korisnu naviku. Tijekom korizme pokušaju biti vrijedni u poslu, samozatajni, strpljivi prema svojini uku?anima, šutljivi i vrijedni. Velik broj krš?ana odlu?i da ?e u korizmi svaki dan desetak minuta ?itati Sveto pismo. Brojne su obitelji koje u korizmi odlu?e da ?e nave?er uvesti obiteljsku molitvu, ili da ?e svaku ve?er zajedni?ki u obitelji moliti krunicu.

Jedni odlu?e na po?etku i na kraju korizme dobro se ispovjediti, i tako u te dane biti osobito ?istima. Djeca obi?no odlu?e da ?e se tih dana odre?i slatkiša i bombona, da ?e se odre?i nekih igara koje su im smetale da napisu školske zada?e. Ima mladi?a i djevojaka koji ?e se u korizmi odre?i izvanjskih na?ina izra�avanja svoje ljubavi, poljubaca i zagrljaja, ima bra?nih drugova koji odlu?e da ?e u korizmi govoriti jedno o drugom samo pozitivno i dobro. Neki odlu?e svaki dan, ili pak nekoliko puta tjedno, po?i na svetu misu. Drugi pak odlu?e na po?etku korizme da ?e svaki dan na?i pola sata vremena za molitvu, za razgovor s Bogom, za ozdravlji-vanje svoga duha, za lije?enje svoje savjesti, intelekta i srca.

Svi su dakle pozvani da u korizmi nešto posebno naprave, da zaoru neku osobitu brazdu svoga �ivota, i posiju novo sjeme u svoje dane, mjesece i godine. Nad svima, ve? na Pepelnicu, lebdi Isusova rije? koja zove: »Kraljevstvo Bo�je je pred vratima, obratite se i vjerujte Radosnoj vijesti«. Zato se i kod posipanja blagoslovljenim pepelom na Pepelnicu ka�e onome koga se pepeli: »Sjeti se ?ovje?e da si prah i da ?eš se u prah vratiti«. Ili pak druga re?enica: »Obrati se i vjeruj Radosnoj vijesti«.

Korizma, dakle, nije vrijeme �alosti, nego novo prolje?e �ivota. Ona donosi nove šanse, nadu da ?ovjek postane druga?iji, da u svome �ivotu ispravi ono što ga je do sada mu?ilo, da postane zdrav, plemenit i dobar. Korizma je vrijeme kad ?ovjek mo�e ozdraviti svoju dušu, i disciplinom u jelu, pi?u i radu iscijeliti svoju psihu, ali i svoje tijelo. To su trenuci kad on mo�e ?itavo svoje bi?e o?istiti, skinuti teret sa savjesti, ali i sa tijela, kao i teret krivih emocija i maštanja, te teških misli i briga.

Pepelnica je ostala kao spomen na pokoru koju su ?inili �idovi tijekom svoje povijesti. Veliki sveci i pokornici Starog zavjeta znah' su se obu?i u kostrijet od grube konoplje, posuti glavu pepelom, i le?i u prah u znak da su sagriješili i da �ele popraviti svoj �ivot. Prah ozna?uje da je ?ovjek bez Boga samo gomila praha koja se raspadne i zauvijek nestane. Tek u Bo�joj svemo?i i ljubavi taj prah postaje ?ovjekovo tijelo i duša, i neraspadljiv, besmrtan i vje?an. Zato taj prah koji se zove ?ovjek i koji je smrtan i loman treba neprestano Bo�ju prisutnost i snagu Duha Svetoga da u?ini ?ovjeka nepobjedivim i besmrtnim. Korizma je i uspomena na ?etrdesetdnevni Isusov pokorni?ki boravak u pustinji, te na ?etrdeset godina hoda Izraelaca kroz pustinju da bi mogli u?i u Obe?anu zemlju.

Korizma koja po?inje na Pepelnicu vrijeme je velikih obe?anja i nada. Tada bi trebalo napraviti zaokret �ivota. Najprije odre?i se grijeha, priznati ih i oprostiti onima koji su te povrijedili. Zatim zamoliti neka Duh Sveti ispuni prostore duše, zamoliti Boga neka osvje�i i izlije?i dušu, tijelo i duh, a onda po?eti �ivjeti pozitivno i vidjeti da je zaista mogu?e biti sasvim druga?iji ?ovjek, svet, da je mogu?e svega se odre?i i biti slobodan u srcu, da je mogu?e prihvatiti �ivot s kri�evima, mukama, smr?u i bolestima, te postati zdrav, vje?an i neuništiv.

Tko je dobro iskoristio korizmu, taj postaje iskusni krš?anin, vjernik i ?ovjek. Tako Uskrs na kraju korizme postaje ne samo slavlje Isusova uskrsa i nade u naš, nego tako?er novi po?etak, prolje?e vlastitog �ivota, prolje?e zdravlja, humanosti i plemenitosti.