Danas je blagdan Sv. Antuna Padovanskog jednog od najomiljenijih svetaca u hrvatskom narodu. Na ovaj dan vjernici dovode?i djecu na blagoslov, upu?uju molitve Portugalskom franjevcu koji je svetim proglašen samo godinu dana nakon svoje smrti. Sveti Ante Padovanski rodio se 1195. godine u Lisabonu, glavnom gradu Portugala. Krsno mu je ime bilo Ferdinand. Ostavivši svijet i stupivši u red sv. Franje, dobio je ime Ante, a zbog mjesta smrti u talijanskom gradu Padovi, gdje po?ivaju njegovi posmrtni ostaci, dobio je naslov Padovanski.

Sv. Ante franjevac i vjerovjesnik

U to se nešto dogodi, što je okrenulo smjer njegova �ivota. Don Pedro, infant portugalski, donese u Koimbru ostatke petorice misionara iz reda sv. Franje, sv. Bernarda i njegovih drugova, koji su po?etkom godine 1220. uz grozne u Maroku poginuli mu?eni?kom smr?u. Ugledavši naš svetac ove sv. ostatke usplamti �eljom, da postane redovnikom sv. Franje te da i on prolije svoju krv i podnese mu?eni?ku smrt za sv. vjeru. Zaludu ga odvra?ala bra?a njegovog samostana. Ve? u ljetu 1220. god. stupi u samostan Manje bra?e u Olivares kod Koimbre. Iz poštovanja spram sv. Ante pustinjaka, komu je tamošnja kapelica bila posve?ena, uze si sada on, redovnik franjevac, ime Ante. U poniznosti i jednostavnosti srca otpo?e sv. Ante svoj novicijat, a uz to je bri�ljivo krio svoju u?enost. Kako si je uzeo za uzor sv. Antu pustinjaka, obavljao je uz svoje molitve i pokorni?ka djela.

U to opet usplamti �eljom, da ode k nevjernicima i da im naviješta sv. vjeru. ''Za tebe je - govorio si je - tvoj Spasitelj prolio svoju krv i dao �ivot svoj, a što si ti do sada u?inio za njega! O da bih postao �rtvom ljubavi i bio mu?enik!'' Kle?e?i molio je svoje glavare, neka ga puste k Maurima u Afriku, da im pripovijeda. U prosincu 1220. god. dobije dozvolu od svoga provincijala. Odmah se ukrca na brod sa nekoliko svojih drugova. Nu istom što je stao na obalu afri?ku i po?eo propovijedati, oboli tako, te je mora natrag u Španjolsku.
 
Sv. Ante u Italiji

La?u, na kojoj je htio natrag, odnesoše vjetrovi drugim putem; la?a stade na sicilijanskoj obali kod grada Mesine. Groznica kroz ?etiri mjeseca i silni napori na uzburkanom moru posvema oslabiše sv. Antu, ali po malo se oporavljao kod svoje bra?e; osobito ga veselila nada, da ?e oko Duhova 1221. god. vidjeti svog duhovnog oca sv. Franju u Asisu, kamo je ovaj svetac sazvao skupštinu svojih sinova franjevaca. Iza Uskrsa krene sv. Ante na put iz Mesine u Asis.
Tom zgodom puno je razgovarao sa sv. Franjom. Ovi razgovori napuniše ga utjehom i pouzdanjem; osobito ga se dojmila jednostavnost i usrdna ljubav spram Boga u sv. Franje. S toga odlu?i ostati posvema u Italiji i ne vra?ati se u Španjolsku.

Ali u kojem samostanu da ostane? Radi dugotrajne bolesti i naporna puta izgledao je veoma slabo; na skupštini ni?im nije pokazao svoje naobrazbe; tako ga dr�ali i bole�ljivim i neukim. Zaludu je molio razne glavare samostana, neka ga prime makar na najni�e poslove. Napokon se sa�ali bratu Gracijanu, provincijalu u Romagni, pristupi sv. Anti i zapita ga, je li sve?enik. Svetac odvrati da jest; na to ga uze sebi k sebi i stavi u mali samostan Montepaolo, neka ondje šestorici bra?e laika ?ita sv. misu. Tu je ostao devet mjeseci u strogoj pokori, a vazda je krio i svoje znanje i vanredna Bo�ja nadahnu?a.

Sv. Ante izlazi na glas

U to se sastadoše franjevci sa sli?nim mladim redovnicima dominikancima u samostanu Forli blizu Montepaolo. Gvardijan naredi sv. Anti, neka otvori govorom skupštinu. On ponizno posluša nalog, uspe se i govori tako rje?ito i u?eno, da se svi zadiviše. Bio je tu i provincijal, pa kad upozna u svecu divne sposobnosti, u?enost i poniznost, imenuje ga propovjednikom u Romagni. Do?uo to i sv. Franjo radovao se i po?eo cijeniti sv. Antu tako, te mu dao punomo?, da po ?itavoj Italiji propovijeda. A i bio je sv. Ante stvoren za propovjednika. Uz dostojanstvenu i ugodnu vanjštinu, uz jak i mio glas dao mu Bog izvrsnu pamet; naukom i molitvom tako je bio prodro u sv. Pismo, da je pravi smisao sv. knjiga lako i sna�no razvijao. Samim svojim �ivotom �ivio je Evan?elje.

U ono doba širila se krivovjera manihejska pod raznim imenima Valdenza, Albigenza, Patarena, Katara. Svetu i oduševljenu rije? sv. Ante pratio je Gospodin vanrednim znakovima, rijetkim ?udesima. Sjeverna Italija i ju�na Francuska bile su polje djelovanja sve?eva. Na tisu?e bi se zgrnulo oko njegove propovjedaonice, tako te je ?esto pod vedrim nebom naviještao rije? Bo�ju. Bezbroj ih je obratio što u propovijedi, što u ispovjedaonici, što u razgovoru.

Koncem 1222. god. posla ga sv. Franjo u Verceli, da tamo kod slavnog opata Tome u?i misti?no bogoslovlje. Iza pet mjeseci pozva ga isti svetac u Bolognu kao u?itelja bogoslovije; tako je prvi u?itelj bogoslovije iz reda sv. Franje baš sv. Ante. U istoj slu�bi bi poslan 1224. god. u Montpelier. Tu napisa svoje govore o poslanicima 278 na broju. Kasnije je djelovao protiv krivovjeraca u Tulusi, u Puy-u kao gvardijan, u Limogeru kao ?uvar provincije za ju�nu Francusku, svuda predavaju?i bogosloviju i propovijedaju?i s. Evan?elje.

U to umre 1226. god. 4. listopada sv. Franjo. Na Duhove sljede?e godine bi sazvana op?a skupština franjevaca, da izaberu vrhovnoga glavara. Na njoj je bio i sv. Ante. Red dobi vrsnoga glavara u osobi Ivana Parenti, a sv. Ante u svojoj 32. godini postade provincijalom proširene bolognske provincije u sjevernoj Italiji; povjerene krajeve revno je obilazio, u njima �arko propovijedao, ?udesa tvorio i red proširio.

God. 1230 bi opet sazvana op?a skupština svih franjevaca, da se posavjetuju o obavezi nekih pravila reda sv. Franje. Bi odlu?eno, da se pošalje izaslanstvo papi Grguru IX, neka on o tome svoje izrekne. Papa Grgur IX odredi 3 mjeseca do odluke. Kako je i sv. Ante bio odabran za to izaslanstvo, ostade u Rimu ?etri mjeseca.
Smrt sv. Ante u Padovi

Mjeseca studenog 1230. god., kad se stvar riješila, vrati se sv. Ante iz Rima sa blagoslovom sv. Oca u svoj omiljeni grad Padovu, da nastavi svoj apostolski rad.

Ali ve? 13. lipnja 1231. svrši on svoj blagoslovni rad. Umre u Arcelli kod Padove u svojoj 36. godini. Bra?a njegova pokopaše ga na njegovu �elju u padovanskoj crkvi svete Marije Ve?e. Ve? u svibnju 1232. godine uvrsti ga papa Grgur IX u Svece. Redovnici sv. Franje odmah po?eše pripreme oko gradnje crkve u Padovi na ?ast sv. Anti Padovanskom. Crkva se dogradi 1263. godine; u travnju iste godine bude posve?ena i u nju mo?i sv. Ante prenesene. Ovu je sve?anost uzveli?ao svojom prisutnoš?u tadanji general reda sv. Bonaventura. Ovaj dade otvoriti lijes sv. Ante i svi se zadiviše, kad vidješe istrulo tijelo samo jezik cio i rumen, kako je ostao sve do dana današnjega.

Sv. Ante ?udotvorac za �ivota
Razna ?udesa

Malo je svetaca u katoli?koj Crkvi, po kojima je Bog tvorio tolika i tako vanredna ?udesa kao što je tvorio po sv. Anti i na njegov zagovor.

Sv. Ante pro�ivio je svoju mladost u Portugalu i nije se bavio u?enjem jezika. Ipak je u svojim propovijedima tako lijepo govorio talijanski i francuski te se ?inilo, da je te jezike u?io od mladosti.

Jedna gospo?a je jednom �eljela slušati propovijedi sv. Ante, a to joj nije dozvolio njezin opaki mu�. Ona ode na gornji kat na prozor i tu je ?ula propovijed posve jasno, iako je sv. Ante propovijedao cio sat daleko. Kad je to kazala svome mu�u i on se svojim ušima o tome osvjedo?io, obrati se i rado je slušao rije? Bo�ju.

Druga jedna gospo?a htjede na svaki na?in slušati propovijed sv. Ante i ostavi svoje dijete samo kod ku?e. Dijete k'o dijete upade u kotao pun vrele vode. Kad se vratila ku?i na?e dijete u vreloj vodi, gdje se igra. O?ito je sam Bog po svome ugodniku o?uvao dijete o sigurne smrti.

Opet druga gospo?a vrativši se sa propovijedi sve?eve na?e u bešici mrtvo dijete. Odmah otr?i k svecu i zavapi za pomo?. Sv. Ante re?e joj gospodinove rije?i iz sv. Evan?elja: ''Idi, sin tvoj �ivi''. I doista na?e kod ku?e dijete, kako se sa svojim drugovima igra.

Iza jedne propovijedi sv. Ante tako se raskaja jedan grješnik, te je stao glasno plakati. Ode sv. Anti, da se ispovijedi, ali ne mo�e od suza. Kad to vidje svetac, re?e mu, neka ode, napiše svoje grijehe i njemu ih donese. ?im svetac pogleda napisane grijehe, iš?eznuše sva slova. Po tom su i on i grješnik upoznali, da su grijesi oprošteni.

Radi silnog svijeta propovijedao jednom sv. Ante pod vedrim nebom, kad se u ?as pojave crni oblaci uz grmljavinu i gromove. Slušatelji su gledali kako da izmaknu oluji, a svetac ih sve zaustavi i re?e im, neka se ništa ne boje, jer oni ne?e pokisnuti. I doista cijela okolina bi natopljena jakom kišom, a na slušatelje ne padne ni kap.

Sv. Ante propovijeda ribama

Kako je bilo re?eno u doba sv. Ante haralo je manihejsko krivovjerje pod raznim imenima, koje je ve? sv. Augustin sjajno pobijao. U toj nevolji podi�e Bog u Crkvi svojoj sv. Franju i sv. Dominika i njihovim redovima jake stupove; oni su krivovjerce sna�no pobijali u?enoš?u, propovijedanjem i molitvom. Tu se osobito isticao sv. Ante. Osobito je od toga krivovjerja bio zara�en grad Rimini. Revni biskupi ovoga grada molili su u pape revnih misionara. Kad je u tom poslu tamo prispio sv. Ante, pobojaše se krivovjerci i nagovoriše puk, neka ga ne slušaju. I doista kod propovijedi sv. Ante nije bilo drugih do nekoliko �ena i staraca. Uza sve to svom revnoš?u je propovijedao naš svetac, tako te kad to za?uše odmetnici, odlu?e da ga pogube. ?uvši za to sv. Ante povu?e se u samo?u, molio je i postio, ne bi li Bog omekšao srce zavedenog puka. Okrijepljen molitvom i postom ode na obalu, te vikne ribama iz sveg glasa: ''Do?ite, nerazumne ribe, da ?ujete rije? Gospodina, koji vas je stvorio, na sramotu ljudima, koji zatvaraju uši i srce glasu Bo�jem i ostaju u bludnji''. Mnogo se bilo sabralo i ljudi, što iz radoznalosti, što da se narugaju. A gle! Istom što je svetac progovorio, uzbiba se more i silan broj riba svake vrsti i veli?ine dopliva k obali i uzdi�e po koji put glavu, poreda se mirno u polukrugu sve dalje i dalje, pa pozorno i mirno slušaše rije? sv. Ante. Svijet je bio kao zapanjen i gledao, što ?e se sada zbiti. Na to prozbori svetac: ''Hvalite, ribe, Gospodina, slavite svoga stvoritelja, zahvaljujte mu, što vam je za stan dao neizmjernu vodu sa mnogim zakloništima protiv nepogoda, što vam je dao jasnu i prozirnu vodu, da vidite svoje putove te izbjegnete neprijateljima svojim. Taj Bog blagoslovio vas je kod stvorenja i pripravio vam izobilja hrane, nadario vas plodnoš?u za umno�avanje vašega potomstva. Hvalite Bogu nad tolikim izvrsnostima i slobodi, koju vam je poklonio. Vas je stvoritelj od svakog gospodstva �ivih, u op?em potopu vas je uzdr�ao na �ivotu. Vašom pomo?u je Bog svome proroku Joni dao trodnevni boravak i iscijelio slijepoga Tobiju. Vi ste dale Gospodinu porez za njega i njegove u?enike. Vi ste hrana pokornicima, koji se uzdr�avaju od mesa. Vašeg mesa htjede Gospodin jesti, da tako neoborivo doka�e istinitost svoje ljudske naravi i svoga uskrsnu?a. Da, sam je Gospodin hodao po vašoj vodi povrh vaših glava; on je od ribara u?inio svoje apostole i ribare ljudi; s toga vas je toliko ugnao u njihove mre�e''.

Ribe kao da imaju pamet sad bi izronile sad bi uronile, i ne odoše, dok ih sv. Ante ne blagoslovi i od njih se ne oprosti. Onda tek zaplivaše i u moru iš?eznuše. A i prisutni bijahu dirnuti; jedni su plakali od ganu?a, drugi padoše na koljena i moliše sveca za oproštenje, drugi opet otr?aše u grad i skupiše silu svijeta. Posluh nerazumnih �ivotinja upotrijebi svetac, te im tako �ivo predo?i krivu nauku i okorjelost srca, da se grad sa malom iznimkom posvema obratio.
?udoviti putovi sv. Antuna

Ante ?esto puta pojavio se sv. Ante na dalekim mjestima tako, te nije ostavio mjesta, na kojem je bio. Mnoge su osobe izjavile, da im je se svetac u snu pojavio i opomenuo ih, neka ispovjede grijehe, za koje je samo Bog znao. Jednom je propovijedao u glavnoj crkvi u Montpelieru i sjeto se, da nije nikoga bio odredio mjesto sebe kod bra?e, da pjeva sve?ani gradual. �alostan radi toga nasloni se glavom na propovjedaonicu i u isti ?as bio je me?u bra?om svojom i pjevao. Tako je Bog na sv. Anti obnovio ?udo što se zbilo i sa sv. Ambrozijem. O ovom svecu pripovijeda se, da je jednom kod mise na oltaru u Milanu kao usnuo i u isto doba bio kod sprovoda sv. Martina u Tursu.

Dok je sv. Ante bio u Padovi, okriviše njegova oca Martina radi umorstva, te bi on sa cijelom obitelji odveden u tamnicu i stavljen pred sud, a to s toga, jer se u njegovom vrtu našlo jedno mrtvo tijelo, koje su razbojnici tamo bacili. Svetac po objavi Bo�joj saznade za pogibelj, u kojoj mu se otac nalazio, te zamoli glavare svoje, da ga puste iz samostana, a an?eo ga odnese u Lisabon. Odmah sutradan ode pred suca i zamoli ga, neka mu oca oslobode, jer nije nipošto kriv za umorstvo. Kad ga sudac ne htjede poslušati, zatra�i lješinu ubijenoga. Sluga Bo�ji zapovjedi mrtvome u ime Isusa, neka ustane i pred svima ka�e, da nije njegovoj smrti kriv ni otac ni itko iz obitelji o?eve. U taj ?as ustade mrtvac i izjavi, da Martin i njegova dru�ina nije ni u ?emu skrivila njegovoj smrti. Iza ovih rije?i mrtvac opet usne. Tako je sv. Ante povratio dobar glas ocu i obitelji. Na to je sv. Ante ostao jedan dan u Lisabonu i onda ga u no?i an?eo opet odnese u Padovu.

Još jednom je naš svetac ovako ?udno putovao u Lisabon poradi svoga oca. Kako je ovaj bio poštenjak, vjerovao je svijetu i kroz više godina upravljaju?i kraljevskim novcem nije tra�io svake namire. S toga bi protiv njega podignuta istraga. Budu?i da nije mogao o svemu polo�iti to?nih ra?una, bio je u pogibelji, da plati silne svote. Svetac je i ovo saznao po objavljenju Bo�jem i opet je po an?elu preko no?i otišao u Lisabon te kazao, kuda je sve rabio kraljevski novac otac njegov tako to?no jasno, te je ovaj bio riješen optu�be. Svetac se opet vrati u istim na?inom u svoj samostan.
Sv. Ante sa malim Isusom

Svoju snagu pri obra?anju grješnika crpio je sv. Ante od Boga vanrednim na?inom. Jednoga dana propovijedaše u nekom gradi?u. Onda ga k sebi pozove jedan gra?anin i dade mu sobicu na sami, da mo�e mirno razmatrati i znanosti se baviti. Svetac je svu no? probdio u molitvi. Kad je taj gra?anin obilazio ku?u, da razvidi, da li je sve u redu, pogleda iz radoznalosti u sobicu sv. Ante kroz prozor i vidje ga, kako u rukama dr�i i grli krasno djetešce. Tu pojavu ne mogaše gra?anin sebi objasniti. Djetešce se javi sv. Anti i re?e, da je Isus. Iza molitve opazi sv. Ante onog gra?anina i zabrani mu govoriti o tome, što je vidio i ?uo, dokle god on �ivi. Taj dobri gra?anin odr�a svoju rije? i istom iza smrti sve?eve razglasi to vi?enje maloga Isusa, kako se sad obi?no islika sv. Ante.

Sv. Ante prori?e

Kao gvardijan u samostanu u Puy-u susretne sv. Ante nekog bilje�nika, poznata kao raskalašenog grješnika. Sv. Ante skine kapicu pred njim i pokloni mu se sa velikim poštovanjem. Bilje�nik misle?i, da mu se svetac ruga, zaprijeti mu se ma?em radi uvrede. Svetac odvrati, da mu nije ni na kraj pameti bilo, da ga naru�i, nego da ga iskreno poštiva, jer ?e on jednom biti mu?enik za vjeru Isusovu; ujedno ga zamoli, ne bi li se i njega sjetio u svojim mukama. Bilje�nik se hladno osmjehnu, ali uskoro se ispuni proro?anstvo sv. Ante. Jedan biskup zaputi se u Palestinu, da propovijeda saracenima, a onaj bilje�nik u pratnji biskupa tako se oduševi u revnosti, da je i sam po?eo propovijedati našu sv. vjeru. Radi toga raspale se tvrdoglavi saraceni, uhvate ga i tri dana grozno mu?iše, dok u mukama ne svrši �ivot. Na samrti ispripovjedi što mu je sv. Ante prorekao i izjavi, da ga moraju dr�ati za velikog proroka.

Jednom zamole sv. Antu da re?e nadgrobno slovo na sprovodu nekog lihvara, koji je krivi?nim na?inom bio stekao silno bogatstvo. Svoj govor otpo?e rije?ima iz sv. Evan?elja; ''Gdje je vaše blago tamo ?e biti i vaše srce''. Na koncu govora re?e pokojnikovoj rodbini, neka otvore sanduke pokojnika i tamo ?e na?i njegovo srce. I doista otišavši ku?i i otvorivši sanduke na?u me?u novcima još vru?e srce pokojnog lihvara.
Sv. Ante strah ne?istih duhova

Jednoga dana propovijedaše sv. Ante u Puy-u. Za propovijedi pristupi sotona u liku glasonoše k jednoj gospo?i i re?e joj, neka odmah ode sa propovijedi, jer da su joj sins dušmani napali i ubili. Ali svetac odmah opazi varku sotone, dovikne gospo?i, neka se ne uznemiruje, jer joj je sin potpuno zdrav i taj glasonoša da je ne?isti duh. Tako je i bilo, ter ovaj iš?ezne kao dim.

Kako je naš vanredni ugodnik Bo�ji svakom rije?i neumorno kršio vlast ne?istoga duha na zemlji, upotrijebio je ne?isti duh svako sredstvo, da sv. Antu uništi. Jednom ga prihvati za vrat i htjede ga udaviti. Ali svetac ga otjera rije?ima pjesme bl. Gospi. ''O slavna djevice, uzvišena na sve zvijezde''.

Drugi put slomi sotona propovjedaonicu, na kojoj je govorio sv. Ante. Tim je mislio utjerati strah i sveca i slušatelje te prekinuti propovijed. Ali svecu, koga su an?eli štitili, ništa se ne dogodi i puk, koga je on ve? prije sjetio na sotoninu zlobu, ostade posve miran. Narod donese drugi stol za propovijed, a sv. Ante nastavi oduševljeno rije? Bo�ju.
 
katolici.org