|
 Odbor Udruga proizalih iz Domovinskog rata Dubrova?ko neretvanske upanije medijima je dostavio priop?enje u svezi obiljeavanja 67. godinjice bleiburke tragedije i hrvatskoga krinog puta. Priop?enje prenosimo u cijelosti;
- Blejburg! Optere?enje ili ponos?
Mi, Hrvatski branitelji-predstavnici udruga iz Domovinskog rata, podsje?aju?i se na nau povijesti vezanu za Blejburg, davamo prip?enje za javnost. Ne?emo se optere?ivati i vra?ati na Drugi svjetski rat. Mi o njemu znamo istinu. Krenut ?emo od prije dvadesetak godina kad su odre?eni ljudi nabijeni nacionalnom svije?u krenuli u stvaranje Hrvatske drave. Krenuli su s ponosom iako su znali da su im glave u torbi.
Tada je velika ve?ina Hrvata utila i is?ekivala ho?e li jugokomunisti, olivam ga jugosrbska bratija pokrenuti svoju maineriju naHrvatsku. Manji broj Hrvata odaziva se pozivu dr. Franja Tu?mana u Prve hrvatske redarstvenike, od kojih kasnije nastaju legendarne brigade Hrvatske vojske i svakako hrvatska policija. Strepnja je bila najgora, a strah jo jedan dodani neprijatelj. Doma?i izdajnici i komunisti protive se pokuaju hrvatskog otpora, a u tome im potporu daje Europa i Svijet. U bezizlaznoj smo situaciji. Nema povratka nazad. Ako se odustane to bi bio jo jedan krini put Hrvata. Na ?elu s dr. Tu?manom nastavlja se organizirani otpor. Dio ljudi se naoruava, a ve?i dio na koga se u tom trenutku nije moglo u potpunosti osloniti bila je Milicija, koja je od svega tada samo promjenila naziv u Policiju. Velika ve?ina rukovode?eg kadra bili su ljudi srpske nacionalnosti, a ono malo preostalih hrvatskih kadrova je ve?inom bilo sklono izdaji, pa im se tako i nije ba moglo vjerovati. Tamo gdje su se izvrile kadrovske promjene i na mjesta srpskih kadrova dovedeni hrvatski, krenula je organizacija i priprema za odcjepljenje i stvaranje samostalne Hrvatske drave. U tom odnosu gdje su bili protiv osamostaljenja hrvatskog naroda svi Srbi, dio Hrvata koji su sluili srpskom narodu kroz kadrovsku politiku ili kao oficiri ''JNA'', protiv nas se urotio i ''antifaisti?ki pokret'', koji je tad privremeno prerastao u ''pokret za Jugoslaviju'', koji su ?ak izraajno dali potporu srpskoj politici u sprije?avanju osamostaljenja hrvatskog naroda. Po prvi put u povijesti jednog naroda doga?a se da se jedna drava stvara putem poznanstava i veza, a pokazatelj je u tome nabavka naoruanja,kao osnova pokreta, mimo zabrane koju nam je uvela EU. Sigurno je, da se dio Hrvatskog naroda nije naoruao, zapravo da nije odvajao od kruha kako bi kupio oruje, potpuni otpor ne bi djelovao i funkcija stvaranja drave ne bi zaivjela, jer bi zasigurno bila u krvi uguena. Hrvate su samo odravala sje?anja i ponos. Do tada i u to vrijeme prou?avalo se i posebito psihi?ki memoriralo u glave Hrvata kako je hrvatski narod zlo?ina?ki i da treba puno vremena pro? kako bi se taj narod nacionalno osvjestio, ali ovog puta poprimio srpsku ideologiju. Takve ideje su promovirane kroz hrvatsku prosvjetu, a naalost sprovodili su ih ''hrvatski intelektualci'' koji su dodatno gurali svoj narod u propast, zatiru?i im na taj na?in povijesnu prolost i uvode?i im budu?nost satkanu na laima. Mnoge obitelji, majke, o?evi, bra?a i sestre prikriveno su patili za svojim najmilijim, a dodatne rane su im otvarali izdajnici rade?i za srpske slube, na tetu Hrvata. Nije se smijelo govoriti o Blejburgu, o toliko pobijenih Hrvata bili oni vojnici ili civili, sve do postizanja uvjeta osamostaljenja i stvaranje Hrvatske drave. Po?ima rat. Srbija, Crna Gora, hrvatski Srbi potpomognuti ''jugohrvatskim antifaistima'', pokretom za Jugoslaviju, hrvatskim oficirima na slubi u ''JNA'' i mnogim drugim sitnim izdajnicima, kre?u u agresiju na Hrvatsku ili se unutar Hrvatske doga?aju otcjepljenja srpskog naroda. U po?etku samo dvadesetak tisu?a Hrvata staje u obranu svoje drave, ostali to promatraju kao da to nije njihova stvar i kao da ih se to ne ti?e. Netko ?e re?i da je branitelja bilo malo dok neki govore kako je svekoliki hrvatski narod za samostalnost. Jedno se moe re?i da nije bilo mobilizacija i to ve?inom prisilnih, miljenja smo da na kraju toliko branitelja imali nebi. Hrvatska je svjesna ako je slubeno ne prizna Europa i Svijet da su svi napori, sve rtve uzaludne i ?ak to vie da ?e se te rtve pove?ati, jer je srpska politika pripremala nevi?eni genocid u srcu Europe, koji bi ovog puta zduno prihvatile velike sile. Na nau sre?i, a na njihovu alost to se nije dogodilo. Paralelno s Domovinskim ratom razvijala se i demokracija, ali na alost stari partizani i ofucani komunisti ne poznaju taj termin, pa u onom stilu kako ih je u?ila partija nastavljaju plja?kat napa?enu Hrvatsku. Veliki dio pretvorbe i privatizacije zavrio je u rukama bivih partizana i jugokomunista, koji su odjedanput postali domoljubi, a zapravo su ratni profiteri. Dakako, Domovinski rat se zavrava, a iz njega najbogatiji izlaze partizani, njihovi sinovi i bivi jugokomunisti dok istinski Hrvatski branitelji i preostali hrvatski narod i dalje ostaju nia klasa ljudske vrijednosti. Kako prolaze godine odmaka od Domovinskog rata tako je sve jasnija slika Hrvatske koja je naalost i dalje partijska i sli?nija je komunizmu nego demokraciji. Tu tvrdnju potkrepljujemo sluganskom politikom vladaju?ih, koji na tetu hrvatskog naroda, potpisuju tetne ugovore i dokumente, te prodaju hrvatsku imovinu za samo ''30 srebrenjaka''. Istovremeno, dok kanjavaju Hrvatske branitelje, glavnom uzroku zla Domovinskog rata-?etnicima dodjeljuju stanove, obnavljaju ku?e i zapravo veliki dio toga im Hrvatska vlast kupnjom ili izradom ku?a ili stanova odra?uje na teritoriju Srbije. Umrli partizani i ?etnici po Srbiji i dan danas primaju hrvatske mirovine, jer im hrvatski sustav ne eli to ponititi. Veli?a se ?etnitvo, ne samo u Srbiji nego i u Hrvatskoj. Dok hrvatska vlast to mirno promatra, i onda dok koalira s njima, istovremeno osu?uje i kanjava bilo kakav prikaz ili, nedao Bog, pokret Ustatva. Toliko je kod hrvatske vlasti, posebito kod ljevi?arske, zavladala ''partizanska bolest'' da im se po?imaju privi?ati reinkarnacije Paveli?a, Luburi?a, Franceti?a, Bobana i drugih iz tog vremena uvi?enih Hrvata. U tom ludilu poduzimaju mjere koje su van ljudske pameti. Ukidaju sje?anje na Blejburg. To pravdaju na na?in kako je to rehabilitacija ustatva i poraene vojske NDH. Od ''partizanske bolesti'' postoji jo jedna gora, a to je izdaja. Najgora Hrvatska bolest. O tome govori nazo?nost na komemoraciji u Blejburgu. Oni to poplja?kae i prodae Hrvatsku, vie tamo nisu nazo?ni. Prikaz takve bolesti se o?ituje i kod izru?enja Hrvatskih domoljuba Me?unarodnom kaznenom sudu u Haagu, samo da bi ispunili bolesne tatine me?unarodnih mo?nika, koji su i danas u dobrim odnosima s likom i djelom zlo?inca ''srpskog vojvode Drae Mihajlovi?a''. Na taj na?in ?e izru?iti, za njih glavne aktere ruenja Jugoslavije, a pri tom ?e zatititi partizanske zlo?ine i
zlo?ince i izbje?i ?e njihova uhi?enja i su?enje. Prevareni Hrvatski narod, a posebito prevareni Hrvatski branitelji, povijesno ?e biti sukrivci ovakve politike kroz ova dva desetlje?a postojanja Hrvatske drave. Tu krivnju nisu htjeli, ali im je nametnuta i to ovog puta od ''Hrvata''. Ti isti rehabilitiraju partizanske proslave, sva sje?anja na njihovog vo?u, zlo?inca Tita, dok se sje?anja na hrvatsku povijest nasilno gase, ali jo ne do kraja, jer je zadnje u nizu sje?anje na Oluju. Kad se ono ugasi za Hrvatsku i hrvatski narod nastat ?e ''duga mra?na no?''.
U Dubrovniku, 14. svibnja 2012. godine
|
