|
Sredinjim misnim slavljem koje je zbog kie ove godine odrano u Katedrali i procesijom pod ombrelama, vjernici Dubrova?ke biskupije su po je 1040. put proslavili blagdan svojega zatitnika. upljani su kao i uvijek, ali kao i ostali u puno manjem broju nego lani sa svojim barjacima stigli na Plo?e, te u povorci ulicom Iza Grada predvo?enom barjakom sv. Vlaha i ovogodinjim festanjulima gosparom Mihom Trojanovi?em i gosparom Stjepom Aksi?em krenuli put Pila gdje su do?ekali barjake i hodo?asnike koji dolaze sa zapadne strane od Grada. Slijedio je poklon Sv. Vlahu na koji stoji na vratima od Pila , te odlazak u katedralu na Sv. Misu.

USKORO DONOSIMO FOTOGALERIJU UPLJANA U PROCESIJI 1040. FESTE SV.VLAHA

Propovijed biskupa msgr. Mate Uzini?a- svetkovina sv. Vlaha
Potovane gospo?e i gospari, sestre i bra?o, nadam se da mi ne?ete zamjeriti to ?u u ovom razmiljanju biti malo osoban, jer ovo je prva festa sv. Vlaha u kojoj sudjelujem i koju predvodim kao zare?eni biskup ovog Grada i biskupije. Zato ?u biti osoban? Zato to najprije osobno moram promatrati primjer ivota i poruku sv. Vlaha, u?initi ih svojima, kako bih nakon toga mogao, rije?ju i primjerom, poticati druge, one koji su mu povjereni, da i oni ?ine tako. Uz Boju rije? koja nam je navjetena, poticaj za ovo razmiljanje su mi bila i naa djeca. Premda imamo problema s organizacijom vjerskih vrti?a i vjerskim odgojem u vrti?ima, ipak i u Dubrovniku imamo dvije odgojiteljice koje su osposobljene za odgoj u vrti?u, a iskreno se nadam da ?emo im pridruiti i druge. One su me nedavno posjetile i sa mnom podijelile zanimljive odgovore predkolske djece na pitanje: 'Tko je biskup i to on radi?' Ti odgovori su pravo bogatstvo. Osobito me dojmio i zamislio odgovor 5,5 godinjeg dje?aka Marin koji glasi: On je vaan, ima puno posla i kuhaju mu sluge. Ne moe biti ko sveti Vlaho jer sveti Vlaho je svet, a sveti biskup nikad ?uo! Nekako bih i progutao ono 'vaan' i 'puno posla' pa ?ak i ono sa slugama, jer svojom pozicijom i obla?enjem doprinosim takvoj slici o sebi, ali ono 'svet biskup nikad ?uo', me doista zamislilo jer to je, to biti svet, od svega drugoga vanije i sve drugo pred tim postaje potpuno nevano. I slaviti sv. Vlaha zna?i, zapravo, pokuati biti ko sveti Vlaho jer sveti Vlaho je svet, a ako je on svet, onda i biskup treba bar pokuati biti svet, kako bi onima koji su povjereni njegovoj brizi, zajedno sa sv. Vlahom i ukazuju?i njegov primjer i poruku, bio poticaj na putu prema svetosti.
to sv. Vlaho, biskup Sebaste, ro?en oko 280. godine, odrastao u poganskoj obitelji, lije?nik, biskup protiv volje, ?udotvorac, mu?enik vjere, ubijen i pokopan 316. dakle skoro pred 1700 godina i kad je imao otprilike 36 godina poru?uje meni osobno, to on danas poru?uje ovom Gradu i dubrova?koj biskupiji, naim gostima, hodo?asnicima i svima koji se svojim molitvama uklju?uju i sa zanimanjem prate nau festu sv. Vlaha? U traenju odgovora na ovo pitanje, a to je na neki na?in traenje i odgovor na pitanje kako danas i?i putem svetosti, htio bih izdvojiti dva razdoblja.

Prvo je povijesno razdoblje ivota i mu?enitva sv. Vlaha koje je, ako su to?ni podaci da je ivio samo 36 godina, u sv. Vlahu vidjelo mladog ?ovjeka, ?iju glavnu zna?ajku saima geslo: Radije biti koristan, nego vladati. Istina je da je to razdoblje sve?evog ivota, koje je zavrilo mu?eni?kom smr?u, isprepleteno brojnim legendama, ali je i istina to da su sve te legende, kako ona o ozdravljenju djeteta kojemu je zastala riblja kost u grlu, tako i ona o vuku i ?udesnom vra?anju pra?i?a siromane ene, u svojoj osnovi povijest ?ovjeka koji je drugima ?inio dobro po cijenu vlastitog ivota, pretvorivi u praksu evan?elje o nemiru koji izaziva ljubavi prema Kristu iznad svega, a koja se o?ituje u uzimanju kria i gubljenju ivota za druge. Evo nam poruke koja se izvrsno uklapa u Godinu Caritasa! Kau da sam mlad biskup i jo me zovu 'na novi biskup'. To biti 'mlad' i biti 'nov' vrijedi samo ukoliko je povezano s ovim Kristovim nemirom koji se o?ituje kroz brigu za ?ovjeka od za?e?a, preko svih razdoblja njegovog ivota, sve do dostojanstvene i prirodne smrti, a koja se djelovanjem pretvara u spomenuto geslo sv. Vlaha: 'Radije biti koristan nego vladati'. eli li naa dubrova?ka Crkva biti mlada i ispunjena tim Kristovim nemirom, biti korisna, a ne vladati, treba mladost i svjeina duha koja je krasila sv. Vlaha i u?inila ga privla?nim i svetim. Kako to posti?i? Godina Caritasa nam poru?uje da to treba ?initi djelatnom ljubavlju koja se nadahnjuje na onoj ljubavi kojom je Bog ljubio nas. Ljube?i Boga pokaimo ?ovjeku pokraj nas da ga, bez obzira na sve, volimo, da ga volimo ?ak i ako on ne voli nas. U poruci za Godinu Caritasa istaknuo sam da je za pokazati ljubav ponekad potrebna samo ?aa vode, lijepa rije?, spremnost da se saslua, ali i da je ponekad potrebno puno vie. To vie, od nas kr?ana zahtjeva da pred zlom i nepravdom, makar morali i okrenuti drugi obraz, ne ostanemo ute?i, ve? da dignemo svoj glas. Pogr?uju li nas zbog toga? Blago nama poru?uj nam sv. Petar tek neka nitko od nas ne trpi kao ubojica, ili kradljivac, ili kao nametljivac; ako li kao kr?anin, neka se ne stidi, nego slavi Boga zbog tog imena. Zato se ne stidjeti biti kr?anin? Zato to biti kr?anin zna?i uzeti svoj kri i po?i za Isusom, izgubiti ivot poradi Isusa, da bi ga se moglo kona?no na?i. Sv. Vlaho je to shvatio, u skladu s tim ivio i umro. U tom i nama ostaje primjer i poticaj da i mi ?inimo tako, da gubimo ivot s Kristom, kako bismo ga u Krstu ponovo nali i bilo ono na to smo pozvani biti, a pozvani smo na svetost.
Drugo razdoblje o kojem elim govoriti je razdoblje zapo?eto 971. godine, kad se sv. Vlaho, ne vie mlad nego u dostojanstvenom liku sijedog starca, ukazao upniku Stojku i umijeao u ivot tada jo relativno mladog Grada i s njim postao neraskidivo vezan, tite?i, ali i upozoravaju?i, gra?ane ovoga grada na opasnost koja im prijeti: Javljam vam veliku opasnost po Grad. Vojska s mleta?kih brodova okruila je Grad, namjeravaju preko gradskih mira iznenada u?i u Grad i pokoriti ga. Ova opasnost na koju upozorava sv. Vlaho uvijek je ista, ali u razli?itim vremenima dobiva druga?iji oblik. Tako se u vrijeme sve?enika Zaharije uobli?ila pitanja koje je jednako aktualno i danas kao i onda: Zato krite Gospodinove zapovijedi? Zato ne?ete da budete sretni?, u vrijeme apostola Petra u spomenuto upozorenje, kojemu ni danas ne treba nita drugo dodati, da nitko od nas ne trpi kao ubojica, ili kradljivac, ili kao nametljivac, a u Isusovo vrijeme u svevremenski poziv na ljubav i nasljedovanje. Kako danas ova vrlo aktualna upozorenja i pozive dodatno uobli?iti, da bismo shvatili to je to danas za ovaj Grad i biskupiju 'mleta?ko brodovlje' sv. Vlaha? Iako sam kako velite 'mlad' i 'nov' i po tom sli?niji sv. Vlahu njegove mladosti, ipak imam i jednu sli?nost sa starim, tipi?no naim, dubrova?kim sv. Vlahom, a ta sli?nost su sjede kose i biskupska sluba zbog koje se usu?ujem ponoviti Isusove rije?i: Ne mislite da sam doao mir donijeti na zemlju. Ne, nisam doao donijeti mir nego ma?. O kojem se to nemiru i mleta?kom brodovlju radi? Radi se o upozorenjima da su neki dijelovi nae biskupije potpuno opustjeli, uklju?uju?i i Grad koji sve vie postaje muzej, a sve manje mjesto u kojemu se ivi, da nam veliki broj obitelji proivljava ozbiljnu krizu, da su nam nedjeljne mise sve praznije, osobito kad je rije? o mladima i srednjoj generaciji, a mi sve zagrieniji za svoje tradicije koje gue osobnu vjeru i bilo kakav pokuaj promjene, da su nam sve?enici, redovnici i redovnice sve stariji i sve tee pokrivaju pastoralne potrebe biskupije, a novih zvanja imamo malo i nimalo i, na kraju, tu je i alarmantno stanje velikog broja nae mladei koja nas pre?esto okira neugodnim statistikama i s njima povezanim vijestima u koje ne elim ulaziti, a to ne bismo trebali shvatiti kao osudu nae mladei, mladi su najmanje krivi za to stanje, koliko bismo to trebali shvatiti kao poziv da se opet po?nemo brinuti za nau djecu i mlade, da prestanemo misliti da je jedino to im trebamo dati bolji materijalni standard i dobro obrazovanje, a posvetimo malo vie panje duhovnim vrijednostima i odgoju koji ne smijemo prepustimo drugima, nego svi mi i obitelj, i kola, i Crkva, i drutvena zajednica svatko od nas na svom mjestu, trebamo preuzeti svoj dio odgovornosti. Ovo posljednje klju? je svega. Taj klju? dodatno dobiva na vanosti postanemo li svjesni da naa djeca ne?e biti dobra ako im to govorimo, nego ako im to primjerom pokaemo. To je poruka onog: sveti Vlaho je svet, a sveti biskup a to se moe nastaviti u gradona?elnik, upan, gradski i upanijski vije?nik, poslodavc i radnik, nastavnik i profesor, roditelj i dijete, mu i ena, djed i baka, redovnik i redovnica, sve?enik nikad ?uo. To 'nikad ?uo' od nas trai da se zamislimo i obratimo. I nema vremena za odgodu, jer ve? sutra moe biti kasno.
Dozvolite mi da ponovno budem malo osoban. Koliko god da sam i ranije znao za povezanost Dubrovnika sa sv. Vlahom uostalom bio sam pred nekoliko godina sudionik proslave, a pretprole godine sam osobno zaklju?io festu na Gorici sv. Vlaha ipak moram priznati da me dubina te povezanosti pomalo iznena?uje. Doslovno, elite li da u Dubrovniku neto bude posje?eno i uspije, poveite to sa sv. Vlahom ili, jo bolje, nazovite njegovim imenom i uspjeh je osiguran. elimo li, me?utim, da sv. Vlaho i u budu?nosti ?uva nae mire i sve nas, ne?e nam biti dovoljna ta naa osje?ajna povezanost i snana tradicija koja se izraava kroz ta naa okupljanja, jela i obi?aje izdvajam porke makarule, grli?anje, izvijanje barjaka i procesiju ali ho?e i moe istinska kr?anska pobonosti kao izri?aj nae vjere u nastojanju da sluamo upozorenja sv. Vlaha i zajedno s njim krenemo za Isusom na putu svetosti.
preuzeto sa stranica Dubrova?ke biskupije
|